Naklada: Perga/2024.
Prevoditelj: Irena Škarica
Broj stranica: 495
Jack je usamljeni, neprilagođeni student i fotograf koji dane provodi gledajući ženu kroz prozor u zgradi do. A ona je Elizabeth, svestrana i usamljena studentica koja gleda Jacka kada on ne gleda nju. Njih dvoje su potpuno različiti, a toliko slični. Usred velikog Chicaga se uspiju spojiti za vrijeme devedesetih godina i plove životom kako ih plima nosi.
Dvadesetak godina kasnije su već u obiteljskoj rutini- imaju sina Tobyja i vesele se izgradnji prvog, potpuno njihovog stana u predgrađu koje su onomad sa podsmijehom komentirali. Ali život, dijete i karijera traže svoje. Traže smirenost.
No postoji nešto čemu stalno streme- sreći. Iako su sretni, Elizabeth uvijek zamišlja veću sreću. Iako vole svoj život, žele ga poboljšati. Postaju robovi silnih promoviranja savršenog života.
Društvene mreže cvjetaju sa svojim fotografijama stanova kao iz kataloga, nasmijanim licima bez bora i obećanjem vječnog života. U traganju i utrci za time upadaju u zamku obećanja savršenstva koje je zapravo kult. Njihovi tako povezani životi počinju se razdvajati zbog različitosti, odnosno uvjeravanja drugih da su prerazličiti. U ludilu i besmislu napitaka, dijeta, namještaja, blještavih osmijeha, oni ugledaju jedan drugoga preko svega toga, kao dvadesetak godina ranije kada su se ugledali u zadimljenom baru.
Ne znam zašto, ali ova knjiga mi je dugo stajala na polici nepročitana. Kako je stigao Interliber, odlučila sam ju pročitati. Znači kako predivna knjiga. Bez riječi sam. Oduševila me ta ljudskost i bliskost meni i mojem životu. Toliko je realan prikaz svega- težimo boljem i savršenijem životu, kući, djetetu. Želimo se uklopiti, a zapravo postajemo samo još jedna ista kockica u Lego kuli istih ljudi- nasmijanih lica, a iznutra nesretni. Fascinantno mi je to kako je autor tako dobro uprizorio čitavu našu svakodnevnicu. Upravo kao i Elizabeth, ja često vidim lijepe interijere na društvenim mrežama, pa ih želim kopirati. Vidim drugu djecu kako se igraju, pa želim da i moj introvertni dječak postane ekstrovertan. Na početku braka i zajedničkog života sa suprugom bitna nam je bila jednostavnost i činjenica da smo skupa. S vremenom smo se udaljili od te ideje, od nas samih i svatko je počeo težiti nečem drugačijem.
Lijepo napisana, realistična, zanimljiva knjiga koja se ne ispušta iz ruku, a nakon što ju pročitate, ne možete ju izbaciti ni iz uma. Iza naslovnice koja je neobična i naslova koji se ne čini obećavajuć, skriva se jedna duboka priča o ljubavi, zajedništvu, životu i sreći koja je u malim stvarima.
Preporuka!
Bookworm Maja 