Naklada: OceanMore/2025.
Prevoditelj: Tonka Baričević
Broj stranica: 205
Povijest je ispisala čitav niz tragičnih priča o životima neimenovanih ljudi koji su bili pogođeni ratovima. U ovoj knjizi to su tri različite osobe, tri različite nacionalnosti i tri različite osobnosti. Teški životi u krajnje teškim vremenima.
Renée je mlada djevojka, Francuskinja, koja je ostala trudna sa vojnikom SS-a, a koji ju je preporučio u rodilište za žene nacista. Ona na kraju završava Heim Hochlandu kod Münchena. U toj ustanovi sve pršti od zdravlja i bogatstva. Mlade majke i bebe arijevci, savršenog porijekla, savršenih izgleda, pomno izmjereni i ocijenjeni, sve prema Himmlerovim preferencijama. Pripremaju se stvoriti novi svijet savršenih arijevaca. No, Renée je potpuno duhovno slomljena, njezino srce je puno mržnje i boli, a želudac joj ne uspijeva zadržati hranu. Samo dijete u njoj buja, ostalo umire.
“Bježi od njega, ali u sobi čuva buket cvijeća koji joj je ostavio pred vratima. Bježi od njega, ali naposljetku mu se nasmiješi izdaleka. Bježi od njega, ali nada se da će ga sresti. Sreće ga. Sve češće.”
Marek je poljski zatvorenik koji je iz Dachaua premješten u München kako bi radio u krugu Heima. I dalje izgladnjeli, svaki trenutak nepažnje vojnika koristi kako bi u šumi potražio je li mu Renée ostavila koricu kruha ili koru krumpira. Najveći strah mu je povratak u logor, a fizičko zlostavljanje i kazne stoički podnosi jer se nada da će jednom pobjeći i vratiti se svojoj supruzi Wandi i njihovom djetetu. Ni ne sluti kakav put ga tek čeka.
“Voli je kao što možeš voljeti nekoga koga si poznavao kao dijete, a onda izgubio iz vida, izgubio jako davno. Vratila mu ju je groznica nakon bičevanja. Oživjela ju je u zastrašujućim snovima u kojima gubi zube, nokte, kosu i u kojima umire.”
Schwester Helga je jedna od nadležnih, a kasnije i glavna sestra u Heim Hochslandu zahvaljujući samom Himmleru. Voli djecu i mlade žene čije životne priče ju ne dodiruju previše jer su povlaštene. Renée joj se sviđa jer je drugačija, usamljena i vidi da u njoj vrije bol. Kada saveznici počnu nadirati u Njemačku, Heim se sve više puni sa siročadi, Helga shvaća da zločini koju muškarci iz njezinog naroda čine nisu krivnja djece ili žena. Shvaća da je bila omamljena silnim govorima o savršenstvu njemačkog naroda i nije vidjela stvarnost u kojoj su isti svu nesavršenu djecu slali na pokuse, a roditelje ubijali i mučili.
“Život ima tu gadnu sklonost prema uništenju ljepote.”
Iako kratka, ova knjiga je vrlo teška. Tematika je bolna za svakoga i morate se zapitati gdje su danas sva ta djeca iz Heima. Naravno da sam uz čitanje i istraživala po internetu, gledala fotografije i bila začuđena tim nekim novim pojedinostima o kojima nisam znala ništa. Nikada mi ne bi palo na um da je postojala izopačenost ovakvih razmjera. Ipak, svijet je i danas u ratu, a i mi vodimo ratove među sobom i čini se da nas povijest ničemu nije naučila. I dalje ima pojedinaca koji ne žele “miješanje” rasa i krvi, i dalje ima pojedinaca koji svoje loše postupke opravdavaju kao borbu za opće dobro. Dok god ima mržnje prema drugima, čovječanstvo je u silovitom padu.
“Držala sam sreću, a ona mi je izmaknula, kao voda koja prolazi kroz prste, kao voda koju ništa ne može zadržati, ništa.”
Vrlo lijepo napisana, iz tri različita kuta gledišta, svako za sebe je pisano drugačijim stilom, drugačijim rječnikom i po tome se lako raspoznaje i sam karakter tih likova. Koncept je jednostavan, a tematika zanimljiva. Svakako preporučam jer knjiga tjera na razmišljanje.
Bookworm Maja 