Naklada: Perga/2025.
Prevoditelj: Irena Škarica
Broj stranica: 280
U ovoj knjizi nekako ne postoji glavni lik. Postoji mnoštvo glavnih likova, baš kao u stvarnom životu, svaki od nas je glavni lik u priči o svojem životu. Tako je i tu puno ljudi koji pričaju svoje životne priče, od kojih je svaka na svoj način posebna, upečatljiva i tužna. Svima je zajedničko jedno- Panamski kanal.
Početkom 20. stoljeća, godinama nakon jednog bezuspješnog pojušaja gradnje, napokon su se inženjeri, zajedno sa Vladom SAD-a, odlučili izgraditi Panamski kanal.
Domaće stanovništvo je podijeljeno oko uplitanja stranaca u njihov teritorij, sve što žele je sloboda koja je teško stečena.
U Panamu se slio bezbroj stranaca koji su uvidjeli da je dolaskom Amerikanaca, Panama postala mjesto na kojem se može dobro zaraditi. Izgradnjom željeznice i utvrđivanjem plovidbenih trasa, pretežito tamnoputo stanovništvo postaje obojano drugim rasama.
“Čini se da ljudi uvijek traže značenje u stvarima koje zapravo ne znače gotovo ništa.”
Njihovi životi su isprepleteni zbog kanala koji se gradi. Njihovi domovi su na rubu raspada. Njihovi snovi nestaju i javljaju se novi. Svijet kakav poznaju nestaje, na pomolu je Veliki rat, a rat se uvukao i u stanovništvo koje pati i bori se sa neimaštinom, teškim zaraznim bolestima, čežnjom za obitelji i traganjem za samim sobom i mjestom za sebe ispod sunca.
“Možda se oluja zapravo i ne sprema. Možda ju je ona samo priželjkivala. Nije bila jedina kojoj bi kiša dobro došla. Suša je trajala toliko da gotovo nitko na otoku više nije mogao uzgojiti usjeve. Posla je bilo malo. Ljudi su bili gladni. Dobra kiša mogla bi, pomislila je, barem malo ublažiti muku.”
Predivno napisana oda o ljudskosti, ali i gubitku istoga. Patnja koju su ljudi proživjeli prelijeva se sa stranica ove knjige sa predivnom, šarenom naslovnicom koja ima vibe Latinske Amerike. Posebnost knjige je i u tome što ju ne možete ispustiti iz ruku bez da razmišljate o njoj. Sudbine ljudi iz knjige su tako intrigantne i zapanjujuće da ne možete prestati čitati i tjerate sami sebe na pretraživanje na Google-u sve vezano uz Kanal.
Likovi su kvalitetno i opsežno opisani, a većini je opisana i njihova prošlost, njihovo razmišljanje, kao i ponos kojeg teško mogu pregaziti. Vrlo elokventno i dobro napisano štivo.
“Nitko drugi nije u njemu budio ono što je budila ona pojačanu svijest o svemu, osjećaj da je neizmjerno živ.”
Ovo je nježna, ali snažna priča o zajednici, otporu i hrabrosti običnih ljudi suočenih s nepravdom. Kroz pogled djece i odraslih, autorica gradi mozaik glasova koji pokazuju kako se empatija može probiti i kroz najčvršće zidove – i one stvarne i one unutarnje.
“Ali bila je takva kakva jest i koliko god se trudila, nije uspijevala biti drukčija.”
Veliki jaz ne zahtijeva velike emocije, nego ih tiho usađuje, pa vas tek na zadnjim stranicama pogodi koliko vam je zapravo stalo do ovih likova. Topla, iskrena i važna knjiga koja podsjeća da je svaki veliki jaz moguće premostiti – ako dovoljno pažljivo slušamo jedni druge.
Bookworm Maja 