Anne Enright- Carić, carić

Naklada: Profil/2025.
Prevoditelj: Mihaela Velina
Broj stranica: 312

Nell je unuka priznatog irskog pjesnika Phila McDaragha, čija poezija kao da je pisana upravo za nju. I sama pokušava pisati, no usred selidbe od majke Carmel, neurednog života sa cimerima i jedne veze koja to nikako nije, Nell gubi kompas u potrazi za poezijom. U potrazi je i za svojim mirom i onim djelićem sebe kojeg je izgubila u vezi sa čovjekom koji je od nje samo uzimao. Suočava se sa svojim traumama i nemirnim duhovima koji ju prate u ono sigurno mjesto- majčinu kuću.

Carmel je ta majka, kći ONOG Phila McDaragha. Osjeća se kao da nikada nije ni bila drugo doli kći, a potom majka. Ona je osoba koja nikada nije iskusila pravu ljubav jer je uvijek balansirala između te neke aseksualnosti i potrebe da može reći da ima seksualni život. Upravo tako se i “dogodila” Nell- usred nekog eksperimenta sa neznanim studentom. Carmel je vječito suzdržana i zazire od iskazivanja osjećaja, no sve to vuče niti iz djetinjstva koje je bilo prožeto udarcima, prijekim pogledima i tišinom.

“U meni je. Taj bol. Molim vas, pokušajte zamisliti kakav je to osjećaj. Iako ga ja ne zamišljam i ne izmišljam. To je razlika između nas.”

Nell i Carmel vode neke svoje unutarnje bitke. Borbe samo njima znane. Nerviraju jedna drugu, okrivljavaju se u tišini, a zapravo ih i dalje drži nit ljubavi i poezije koju je stvorio Philov sanjarski, ali nimalo obiteljski nastrojen um.

“Pogledale su jedna drugu i sve je vrijeme odjednom bilo tu. Beba je znala koliko je golema bila usamljenost njezine majke.”

Ovo je knjiga koja prati međugeneracijski jaz. Ispričana je iz kuteva gledišta raznih likova, napisana raznim stilovima, kao da je svaki lik za sebe progovarao. Iz samog stila može se vidjeti i osobnost likova. Radnja zapravo ne postoji kao takva. Ovo je niz anegdota i događaja koji su obilježili živote ljudi iz obitelji McDaragh. Ono što je prava posebnost u ovoj knjizi, čije naslovnice su jarke plave boja sa malim carićem pomno istaknutim, jest što se unutar nje skriva mnoštvo pjesama, poput male zbirke poezije unutar proze. Vrlo promišljenih i lijepo napisanih stihova.

“Svijet je jako lijep. Previše lijep da bi ga se napustilo. Ili je prelijep za život?”

Ovo je priča o obitelji koja pokušava pronaći svoj ritam nakon godina šutnje, rana i nesporazuma. Autorica nježno, ali precizno pokazuje koliko su odnosi krhki, a opet uporni. Na kraju ostaje osjećaj smirenosti — s prošlošću se možemo pomiriti, ali ne moramo joj biti robovi. Topla, tiha knjiga koja podsjeća da i male pukotine mogu propustiti svjetlo.