SF/fantasy

Rachel Gilling- Dvije proklete krune

Druga knjiga o Kralju Pastira

Naklada: Fokus komunikacije/2025.
Prevoditelj: Dunja Vincetić
Broj stranica: 400

Nakon što je Elspeth Spindle potpuno preuzela njezina degeneracija i u njezino tijelo ušao je petstotinjak godina star Kralj Pastira Taxus, ona sama je izgubljena u umu vlastitog tijela. Njezine lijepe oči postale su žute i grabežljive, a Ravyn shvaća da to nije ljubav njegovog života i da mora odraditi svoj posao kapetana Destrijera, te dovesti Elspeth pravdi nakon što je teško, gotovo nasmrt ozlijedila prijestolonasljednika Hautha.

Ravyn odlučuje sa Košmarom i pratnjom poći u potragu za posljednjom Kartom providnosti, onom Dviju joha, kako bi suzbili zarazu i maknuli maglu koja ih polako uništava.
Na dvoru ostaje princ Elm, ali samo iz razloga što kralj pijano i bjesomučno želi čim prije novog prijestolonaslijednika s obzirom da je Hauth u teškom stanju. Elm ne želi biti novi kralj i izbjegava ceremonije čim više može. Na dvoru je zatočena i Hauthova zaručnica Ione koja pod Kartom Djeve izgleda savršeno i Elm se zaljubljuje. Doduše, godinama ju obožava iz prikrajka. Kada mu ona otkrije neke od tajni Karata providnosti i pokaže stravu koju joj je priuštio njegov brat, Elm je spreman na preuzimanje prijestolja kako bi vratio prijeko potreban mir u svoje Kraljevstvo.

“Nije bilo boli, uspomena, straha, nade. Bila sam tama, a tama je bila ja, i zajedno smo se prevrtale po valovima, ljuljuškale prema obali koju nisam ni vidjela ni čula. Sve je bila voda i sve je bila sol.”

Košmar u Elspethinom tijelu vodi tim kroz šume koje šapću i privlače opasnosti. Šume koje se pomiču pod Košmarovim pokretima. On sam želi osvetu zbog nepravde stare petsto godina. Potrebno je sakupiti Karte prije solsticija kako bi opasnost nestala. Košmarove su tajne duboke i teške, a ponašanje mu je hirovito i moćno.

“Ovdje. U tami, na obali. Gdje nije bilo Sunca ni Mjeseca. Gdje se grlica nije glasala u zoru niti je sova nagoviještala suton. Mjesto pustoši, praznine i očaja. Ovdje je čuvao svoje tajne. I ja sam bila jedna od njih.”

Strašno mi se sviđa priča o Kralju Pastira. Potpuno drugačija fantastika jer nije komplicirana za pohvatati, a magija je toliko normalna i prisutna u riječima napisanim da lako možete osjetiti sol u vlastitim nosnicama. Ljepota pisane riječi je u ovoj knjizi upečatljiva- poetski i sa dušom, sa ljubavlju i mržnjom, čežnjom i osvetom. Sviđa mi se sve od radnje do likova koji su odlično okarakterizirani i svaki od njih ima neku pozadinsku priču. Nisu plitki i jednostavni, već potpuno ljudski unatoč moći i magiji.

“Posljednja nagodba čeka na mjestu bez vremena. Na mjestu velike tuge, prevara i bremena. Nijedan mač spasit’ te neće, sakrit’ te ne može maska. Vratit ćeš se s Dvjema johama… Al’ s tog mjesta nema odlaska.”

Dvije proklete krune zaokružuju priču mračno, emotivno i vrlo pozitivno unatoč svemu. Autorica donosi snažan kraj pun napetosti, unutarnjih borbi i sudbinski važnih odluka, a likovi ostaju jednako ranjivi koliko i hrabri. Atmosfera je dinamična, magija je opasna, a ljubav tiha, ali sveprisutna. Ovo je nastavak koji me definitivno nije razočarao. Ostavlja onaj dobar osjećaj da je priča ispričana baš kako treba i sve ima svoje mjesto i smisao.

Komentiraj