Naklada: Mozaik knjiga/2026.
Broj stranica: 420
Istra, njezine krševite šume prepune grmlja koje trga kožu i ostavlja svoje trnje u njoj. Jedan čovjek koji živi za traženjem dokaza o povijesti tog kraja.

Marko Eror je arheolog koji dolazi u Istru i nalazi pećinu koja je svima nekako promakla. U razgovoru sa stanovnicima, svojim istraživanjima i svojim naporom, dolazi do potvrde da je pronašao pećinu koja ima slojeve povijesti u sebi. Sloj po sloj guli Zemljinu koru i nalazi predmete koji pričaju priče. Priče koje su toliko dugo bile izgubljene. Svaki sloj je jedna priča. Svaki sloj uranja u povijest Istre. Sve dublje i dublje. A Marko- na njemu je da ispriča tu priču.
Svako poglavlje se sastoji od slojeva. Svaki Markov pronalazak seže dublje u Zemlju, u njezinu povijest i pripovijesti o istoj. Tako se susrećemo sa slojem kamenog doba, brončanog doba, doba Napoleona i doba Drugog svjetskog rata. Marko shvaća da je ovo otkriće za koje mu treba financiranju Zavoda, ni ne sluteći pritom da će mu se podmetati klipove pod noge.
Ono što mi se svidjelo u knjizi jest taj istarski dijalekt, njihove štorije i jednostavnost života ljudi na najljepšem dijelu Mediterana (barem po mojem skromnom mišljenju). Sviđa mi se sposobnost autora da se prebacuje iz jednog doba u drugi, čime prebacuje čak i način na koji piše, govor likova, opise i samu radnju koju zapravo spaja samo geografski položaj.
Vrlo zanimljiva i poučna priča u kojoj čitatelj i sam otkriva brojne artefakte, te postupke koji su potrebni kako bi arheolog mogao iskopavati predmete od povijesne važnosti. Tu se srećemo i sa važnosti takvih otkrića, te njihovih značenja za civilizaciju, ali i teškoćama koje zadaju muke arheolozima.
Knjiga je napisana razumljivo i lijepo, a mir koji sam osjećala čitajući je me zapravo iznenadio jer nisam osoba koja knjige i njihovu radnju uzima srcu.
Ako tražite akciju i brzinu, ovo nije knjiga za vas. Ali ako tražite ljepotu rada u tišini i miru, knjigu o ljepotama Istre i Grožnjana, knjigu o povratku korijenima; onda ste ju pronašli. Jer Aritmija Zemlje je upravo ona vrsta štiva koja je upečatljiva toliko koliko i svaki od artefakta pronađenih u Zemljinim slojevima tih divnih mjesta i ritmu otkucaja srca istraživača kada shvati da je pronašao nešto toliko moćno koliko i krhko.