Naklada: Oceanmore/2025.
Broj stranica: 120
Jednog dana djed i unuk stave naprtnjače na leđa, napune čuturicu svježom vodom i upute se na svoj put selom, kršem i šumama Like. Njihov put ima cilj koji je umnogome nerazumljiv, no zapravo je to potraga za vragom. Dječak je poput svakog djeteta radoznao i brbljav, a djed opterećen bremenom godina, tuge i rata. Sa ironijom se prisjeća svojeg sina, dječakovog oca, koji je u zatvoru. Sa strahom se ogledava preko ramena i boji se duhova vojnika i poginulih u ratu.
Njih dvojica susreću mnogo neobičnih ljudi čije priče ih se dojme na razne načine. I dok čitatelj u doslovnom smislu traži u knjizi koji je njihov pravi cilj, dječak ponavlja pitanja o vragu, a djed odgovara koliko je moguće. I tu dolazimo do njihovog pravog cilja- razumjeti tko je zapravo vrag. A vrag nije biće, vrag je ono zlo koje se nastani u ljudima i tjera ih da uništavaju sve oko sebe, stvaraju ratove i ostavljaju beznađe iza sebe. Čitatelj zajedno sa djedom i unukom dolazi do spoznaje da tišina često kaže više od riječi.
Sam stil pisanja je poetski i minimalistički jer je radnja kao takva svedena na minimum. Tu se radi o promišljanju, kratkim dijalozima, teškim uspomenama i tišini. Bremenitoj tišini koja pritišće svojom težinom.
“…kad ubiješ, sjena te prati i kad nema sunca.”
Posebno je zanimljiv odnos djeda i unuka. Djed je opterećen prošlošću, tajnovit i grub, no ispod te vanjštine pažljiv prema unuku. To je čovjek kojem su godine donijele mudrost i naučile ga preživljavanju.
Dječak je znatiželjno stvorenje, naivan i dječje iskren. No kroz svoja pitanja i put počinje shvaćati kakav je svijet zapravo.
Za mene je čitanje Sunčanika bilo jedno neobično i mirno putovanje. Knjiga je izvan uobičajenog žanra koji volim, ali me se dojmila zbog sažetog i konkretnog pisanja, promišljanja i istine koja se skriva u svakome od nas- istine o stvarnom zlu.
Bookworm Maja 