Prevoditelj: Andrea Cvjetković
Broj stranica: 424
Tiffy, pomoćna urednica u izdavačkoj kući, otkačena i ekscentričnog stila oblačenja, nakon ružnog prekida mora hitno pronaći stan, a s obzirom na dugove, budžet joj je vrlo tanak. Tiffy se odlučuje javiti na oglas za cimera.
Leon je jednostavan mladić koji radi noćnu smjenu na palijativnoj njezi. Da bi pomogao bratu sa odvjetničkim troškovima, odlučuje se na cimerstvo.
Njih dvoje se nađu preko oglasnika i vrlo brzo steknu rutinu u kojoj spavaju u istom krevetu u različito doba dana, ostavljaju si post- it papiriće po stanu i zbliže se. Ne bi to bilo čudno da se oni u par mjeseci zajedničkog cimerstva nisu praktički ni upoznali. Sve vodi Leonova djevojka preko sebe.
“Nasmiješi mi se i osjetim kako mi se nešto pomiče u prsima. Teško je opisati. Nešto poput brave koja sjeda na svoje mjesto.”
Tiffy se čak zbliži sa Leonovim bratom Ritchijem i odluči zamoliti prijateljicu za pomoć oko žalbe.
Za to vrijeme Leon putuje i traži izvjesnog gospodina u kojeg je jedan od njegovih pacijenata bio zaljubljen za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Leon ipak prekida sa djevojkom i upoznaje Tiffy i tu kreće njihova priča.
Lijepa i otkačena priča o mladim ljudima koji odlučuju dijeliti krevet bez međusobnih susreta. No sudbina se poigra s njima i ne samo da se upoznaju, već postaju prisni a i zaljubljeni.
“Loše su se stvari zaista događale. Ali preživjela si spomenute loše stvari i zbog toga si sada jača.”
Vedra knjiga koja je prava poslastica za lijene dane.
Sa zanimljivim načinom komunikacije, Tiffy i Leon nam postaju najbolji prijatelji među ovim stranicama. Čisti hedonizam je čitati ovako pozitivno i vedro štivo.
Knjiga je vrlo dobro napisana i sviđa mi se taj mladenački štih koji daje “ono nešto” knjizi.
Sviđa mi se što su likovi baš jako povezani sa svojim prijateljima i obitelji, njihova podrška i pomoć u svemu.
“Naslonim se na njega. Odijelo mu miriše na jesen, onaj miris svježeg zraka koji se uvuče u kosu u ovo doba godine. Ostatak njega miriše na Leona, baš onako kako želim i, dok me privlači bliže, zatvorim oči i udahnem ga, svjesna čvrste snage njegovog tijela uz moje.”
Sviđa mi se Tiffy i njezina otkačenost i opušten pogled na stvari, njezina borba sa panikom i shvaćanje stvari kako stoje.
Sviđa mi se i Leon, povučen i dobrodušan muškarac kojem su njegova obitelj i pacijenti na prvome mjestu.
Jedino mi se na trenutke činilo malo rastegnuto, no ništa zbog čega bih knjizi drastično smanjila ocjenu.
Sviđa mi se cover i prijevod drage Andree.
Ocjena 4/5.
Bookworm Maja 