Prevoditelj: Vlatka Tor
Broj stranica: 195
Myriam i Paul su mladi bračni par koji se odlučuje na pronalazak dadilje za njihovo dvoje djece- Milu i Adama.
U svojoj potrazi nailaze na Louise, ženu koja izgleda kao da joj je dvadesetak godina, sa sjajnim preporukama i bez obitelji. Odlučuju ju odmah angažirati i ostanu zapanjeni njezinom učinkovitošću.
Louise se potpuno posvećuje djeci i njihovoj obitelji, stanu, kuhanju, čišćenju… Paul i Myriam se rado hvale koliko dobru dadilju su pronašli. No, Louise ne zanimaju lovorike. Zanima ju samo briga o djeci. Polako postaje posesivna i prisvaja djecu. Roditelji to primjećuju, ali zbog obaveza koje imaju, ne mogu puno učiniti po tom pitanju.
“Nećemo biti sretni, rekla si je, sve dok budemo trebali jedni druge. Tek kad budemo mogli živjeti svoj vlastiti život, koji pripada samo nama i koji se drugih ne tiče, tada ćemo biti sretni. Kad budemo slobodni.”
Sve dalje, sve više se otkriva Louisina psiha i čitatelj počinje osjećati tjeskobu, strah za djecu, ima želju prodrmati roditelje i reći im- Hej, stanite, zar ne vidite što se događa?
Kroz knjigu se provlači jezivost i tama. Ogoljenost likova, Louisina mržnja i gubitak razuma, psihička i emocionalna rastrojenost koju pokušava zadržati u sebi.
Ovo je neobičan koncept pisanja psihološkog trilera. Izravno, bez suvišnih detalja. Knjiga koja se brzo čita, a ipak je ostavila jak dojam na mene. Autorica kao da potiče paranoju u čitateljevom umu i tjera ga da što prije stigne do onog kritičnog dijela. Do otkrivanja stravičnih činova i tajni.
Zaista zanimljiv i napet triler.
“U svojoj samoći počela je vidjeti ljude. Stvarno ih vidjeti. Ljudsko postojanje bilo je opipljivo, pulsiralo je, stvarnije nego ikad prije.”
Nešto drugačiji od svih mainstream trilera kojima nas izdavači svakodnevno obasipaju.
Zanimljivo je i to što o samom zločinu ne piše gotovo ništa. Sve se bazira na događajima koji su prethodili.
Nakon čitanja osjećala sam se tjeskobno. Pošto i sama imam dijete, teško mi je zamisliti da ga prepustim bilo kome na čuvanje upravo iz ovakvih primjera. Jer nikad ne znate tko se skriva iza osmijeha.
Jedva čekam pročitati U vrtu čudovišta. Hvala Fraktura.
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 