Ilustracije: Chris Riddell
Prevoditelj: Andrea Bagović
Broj stranica: 171
Ottolina živi sa gospodinom Munroeom u velikoj zgradi koju svi zovi Paprenka jer izgledom podsjeća na paprenku. Ali ogromnu.

Ottolinini roditelji puno putuju svijetom, ali znaju da će g. Munroe čuvati Ottolinu i da je sa njim sigurna. A njih dvoje krate dane pregledavajući kolekciju rasparenih cipela, gaćica, jedući, perući rublje…

G. Munroe je jedno vrlo dlakavo stvorenje koje su Ottolinini roditelji pronašli u Norveškoj i doveli ga kući da pravi društvo djevojčici. Njih dvoje su nerazdvojni prijatelji.

Po gradu se počinju pojavljivati letci na kojima se traže psići nestali od svojih bogatih vlasnica, a ubrzo i dragocjenosti nestale od tih žena.
G. Munroe odlučuje krenuti u akciju i razbiti organizaciju lopovskih ljubimaca kojima predvodi Žuta mačka. Prepredena i lukava, sa vrlo dobro osmišljenim planom pustošenja. No ne tako dobrim planom kao što je to Ottolinin i Munroeov.

Sigurna sam da se većina vas susrela sa Chrisom Riddellom. Sjajnim ilustratorom čije ilustracije krase brojna izdanja, a ovaj puta to nisu samo ilustracije već čitava knjiga.
Riddell nam je vrlo jednostavno i zanimljivo predočio priču o djevojčici Ottolini i njezinom dlakavom prijatelju. Sjajne su ilustracije i podsjećaju na strip.

Prijateljstvo i sloga uvijek pobjeđuju čak i najlukavije protivnike, a uz ustrajnost vrlo brzo se vide rezultati.
Knjiga se svidjela i mojem dječaku. Prvo smo ju čitali i pregledavali ilustracije, a kasnije raspravljali o pročitanom.

Sviđa mi se autorov opis na prvoj stranici. Baš je otkačen.
Ocjena 4/5.