Naklada: Ljevak/ 2020.
Ilustracije: Petra Brnardić
Broj stranica: 160
Postoji jedan otok, zove se Samac. Na tom otoku nema nigdje nikoga. Osim jedne male zajednice- galeba Galebinja, guštera Gonza i povremenih posjeta dupina Odana. Svi oni žive u simbiozi i prijateljstvu.

Jednog dana Odan na otočić donosi plastičnu vrećicu, nađenu na pučini kako pluta, a koju prijatelji potom zajedno otvore i zaprepaste se kad shvate da je u njoj malo živo biće- mačić. Promrzao, mokar, gladan i tužan.
Ekipa s otoka ga prigrli i postanu mu roditelji. Svi zajedno žive u harmoniji i brinu se za najmlađeg člana svoje obitelji kako najbolje znaju. Daju mu ime Toto. Hrane ga, uče govoriti, skakati, plivati i sve to gledaju s roditeljskim ponosom. A dane krate pjevajući.

Jednog dana stigne bijesna oluja i na Samac se nasuče brodica na kojoj stiže Čovjek. Čovjek ne razumije tu obitelj i zatoči Tota kako bi mu Galebinjo nosio hranu. Čak mačića natjera da gušteru odgrize rep. S vremenom shvati da je upravo ta mala zajednica ono što će ga održati na životu i dovesti spasitelje do njega.

Ova knjiga je prekrasno napisana. Vrlo maštovita i osebujna. Sviđa mi se to kako autorica životinjama daje ljudske osobine i univerzalan jezik kojim se sporazumijevaju različite vrste. Ipak, zaista sam uvjerena da su životinje stvarno sposobne stvoriti svoje male zajednice i obitelji, te se brinuti jedni o drugima.

Njihova dobrodušnost i prihvaćanje otvorenih srca je zaista lijepa poruka ljudima. Različitosti su posebne.
Opisi su vrlo realistični i slikoviti pa čitatelju nije teško zamisliti scene koje se odvijaju na Samcu. Dijalozi su zanimljivi i duhoviti, prepiranja su urnebesna pa se kroz knjigu i smijete, ali povremeno i rastužite nad pojedinim situacijama.

Drago mi je vidjeti da naši izdavači izdaju ovako kvalitetne knjige za djecu i mlade. Drago mi je vidjeti da autori pišu ovakva djela. Ilustracije su lijepe i maštovite, a opet jednostavne.
Knjigu preporučam i dajem joj ocjenu 5/5.