Naklada: Edicije Božičević/ 2020.
Prevoditelj: Josip Ivanović
Broj stranica: 171
Jose Luis Peixoto je portugalski autor sa kojim sam se prvi puta susrela upravo u ovoj knjizi. U knjizi o najzatvorenijem i najstrožem režimu na svijetu.
Autor nam je svojim izuzetnim spisateljskim, a i nevjerojatnim moćima zapažanja, prikazao ono o čemu smo samo nagađali.
2012. godine ušao je u Sjevernu Koreju sa skupinom stranaca i postali su prvi stranci u povijesti sa dozvolom za duži boravak u zemlji. Povod njihovog dolaska je stoti rođendan nekadašnjeg vođe Kim Il-sunga.
Posjetitelji su se pripremili na neobičnost, zatvorenost i strogoću sustava. No ono što ih je dočekalo nisu očekivali.
“Tvoja je obitelj sretna. Kao što znaš, u tvojoj zemlji nema nezaposlenih, svi se obrazuju ili služe vojsku, što im je već draže. Ovdje imamo sretnu radničku obitelj.”
Izvještačeno i inscenirano ponašanje stanovnika dok im panika i strava izbijaju iz očiju, sumanuto uzvisivanje Kim Il-sunga i Kim Jong-Ila, čak do te mjere da su se štovali kao bogovi- sa ikonografijom, statuama veličanjem, propovijedima o dobroti i savršenosti istih.
Možda su neki od vas, koji ovu recenziju čitate, gledali film The Truman Show, film u kojem Jim Carrey glumi muškarca koji shvati da je njegov život u stvari sniman i insceniran. Čitajući ovu knjigu, imala sam upravo takav dojam. Sve je kao postavljena predstava o nadmoćnosti i bogatstvu režima dok u pozadini ljudi umiru od gladi. Hvalospjevi o bogatim i velikim tvornicama sa tisućama zaposlenih, iz kojih izlaze stotine tisuća tona sirovina, a koje su u stvari prazne, namještene scenografije samo za trenutne posjetitelje.
“Nisu samo tajne te koje su u nama, mi smo ti koji su unutar tajni.“
O neugodnim stvarima se ne priča. Na takve upite dobivate osmijeh i preusmjeravanje pažnje na nešto drugo.
Strah izvire iz svake pore običnog čovjeka, no istovremeno svi oduševljeno kliču svoje vođe.
Knjiga vrvi informacijama iz prve ruke, a vidi se i da je Peixoto bez ikakvih strahova propitkivao vodiče i situacije u kojima se nalazio. Pripovijedanje započinje u ironičnom tonu, ali autor postaje sve ozbiljniji i, u neku ruku, čak i zaprepašten situacijom u toj nesmiljenoj državi.
Peixoto ima moć zadržavanja pažnje čitatelja, istovremeno jednostavnim riječima opisujući situacije i okolinu u kojoj se nalazi. Izražavanje mu je na visokoj razini i u knjigu unosi i dašak svojeg privatnog života.
Ovo je jedan sjajan putopis jedne stroge i zatvorene države- Sjeverne Koreje. Iskreno, sumnjam da bih ikada imala toliko hrabrosti da se uputim na takvo putovanje. Samim time autora poštujem još i više, a knjigu preporučam.
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 