Misel Barovic- Daleka brda bez boje

Naklada: Edicije Božičević/ 2018.
Broj stranica: 153

Nakon čitanja ovog romana prvo sam htjela razlučiti žanr- roman nisam uspjela nikud smjestiti, možda kao neka životna drama (?).
Potom sam krenula sa raščlanjivanjem radnje. Radnja je vrlo zamršena ukoliko sa pažnjom ne čitate knjigu. Neka vas ne zavarava ovih 150 stranica, nećete ih tako brzo pročitati, a nećete ni tako lako zaboraviti na ovu knjigu.

Jakov, koji se bavi pisanjem, vraća se u svoj rodni kraj, u usamljeno i zaboravljeno mjesto. U kuću svojeg djetinjstva gdje je sve kao i kad je bio dječak.
Radnja se kreće u tri različita smjera- Jakov kao dječak, student i odrastao muškarac.
Sve se bazira na njegovom doživljaju kućice u kojoj živi, Marte- djevojke s kojom je imao aferu za vrijeme njezine veze sa njegovim najboljim prijateljem, a koji je zbog saznanja o tome počinio samoubojstvo. To je događaj koji ga prati cijelog života. Osjećaj krivnje. Skučenost uma.

Bez brige, nije ovo bio spoiler jer u knjizi se u samom početku spominje taj “glavni događaj”. Možda vas zbog toga knjiga odbije na prvim stranicama, no dajte joj šansu. Ako ni zbog čega drugoga onda zbog poetskog izražavanja autora. Autor ima vrlo zanimljiv koncept pisanja kojim stvara svojevrsnu zagušljivost u rečenicama. Ponavljanje i opisivanje prašine u kući, slika, škripanja podova… Sve to pridonosi atmosferi koju je autor uspješno stvorio.

Ovo je jedna od knjiga o kojima trebate razmišljati u toku čitanja. Vidi se trud koji je autor unio u roman, a kojeg je pisao sedam godina. Vrlo ambiciozan i kompleksan debitantski roman koji u sebi sadržava puno više no što je napisano.

Radnja je vrlo konfuzna jer ponekad je teško razlučiti stvarnu radnju od priče koju Jakov piše, a koja je opet djelomično povezana s njegovim životom. Slojevita radnja sa zaključcima koje bi svaki čitatelj zasebno mogao drugačije razaznati. Meni osobno je dojam taj da ima tih postupaka u životu koje počinimo a kasnije žalimo. Dugo vremena. Život prolazi, ali neke stvari, neke uspomene, neki postupci su urezani u prošlost i našu nutrinu toliko duboko da mi više nismo mi.

Ocjena 4/5.