Naklada: Stilus knjiga/ 2019.
Prevoditelj: Antonia Bojčić
Broj stranica: 376
Kate je mlada novinarka u Brixtonu koja za zadatak dobije praćenje priče o zatvaranju mjesnog bazena. Tom prilikom upoznaje divnu staricu Rosemary koja čitavog života jutra provodi na spomenutom bazenu.

Kate je osoba koja se u velikom gradu nalazi bez ikoga bliskog, pati od anksioznosti i čestih napadaja panike. Kate gotovo i ne živi- ona preživljava.
Rosemary je osamdesetsedmogodišnja žena koja uživa u svakom trenutku u životu, a okružuje ju čitava svita ljudi koji ju vole. Cijeloga života bila je voljena od strane divnog muškarca koji je u potpunosti bio posvećen njoj i plivanju. Zajedno su gradili svoj svijet.
“S vremenom se njezino tijelo promijenilo do te mjere da ga jedva prepoznaje, ali oči su ostale iste- svjetloplave i nasmijane čak i onda kada se ne smiješi.”
Nakon što mjesno vijeće odluči da je održavanje bazena preskupo i žele ga prodati tvrtci koja gradi luksuzne stanove, a oni obećavaju na mjestu bazena sagraditi ekskluzivnu teretanu, Kate i Rosemary okupljaju čitav niz ljudi koji će raditi na inicijativi spašavanja bazena i mjesne zajednice koja se okuplja oko njega.
“Kleči i lista stranice, prisjeća se kako je bila sretna kada je naučila čitati i kada je shvatila da je čitanje može odvesti u drugo vrijeme i na drugo mjesto, u drugi svijet. Mogla je postati što god je željela kada je čitala knjigu.“
Prijateljstva se rađaju, zajedništvo jača, nove obitelji, nove ljubavi stvaraju se među ljudima kojima je cilj očuvati kupalište.
Divna i topla slojevita priča o “malim” ljudima koji se odluče pobuniti i spasiti ono što njih, kao zajednicu, drži na okupu.
Ljudi su društvena bića, trebaju nekoga s kim će se družiti, trebaju razonodu i odmak od svakodnevnice. Našim glavnim likovima je to bazen i čitava zajednica ljudi koji godinama dolaze na kupalište, te uživaju u druženju i slobodi koju im omogućuje plivanje u tom divnom plavetnilu.
“Nikad se nemoj ispričavati za osjećaje. Nikad se nemoj ispričavati za zaljubljenost.”
Uspomene mogu ponekad biti toliko snažne da slamaju barijere koje se stvore pred ljudima. Činjenica je da čovjeku treba društvo. I to društvo ne mora biti isključivo jednake dobi, spolne orjentacije, rase, zanimanja, spola ili sličnog. Bitno je pronaći nekoga tko će vas prihvatiti kakvi jeste i pomoći vam da zavolite sebe baš takve.

Knjiga me dugo čekala na polici, a kada sam ju uzela u ruke, nisam ju mogla ispustiti. Predivna i dirljiva priča koja izmami suzu u oku i učini čovjeka sretnim i zadovoljnim.
Lijepi opisi Brixtona i Electric Avenuea, prijateljski nastrojeni i dobrodušni likovi, zanimljivi i duhoviti dijalozi, opisivanje prošlosti- sve to daje posebnu čar ovoj lijepoj knjizi.
Preporučam!
Ocjena 5/5.