horor · Krimi/triler

Thomas Harris- Cari Mora

Naklada: Fokus Komunikacije/ 2020.
Prevoditelj: Maks Bruno Hercigonja
Broj stranica: 231

Neobičan čovjek, izvjestan Hans-Peter Schneider, svim silama se trudi unajmiti kuću Pabla Escobara. A sa kućom želi i kućepaziteljicu Cari Moru. Iz stravičnih razloga. Naime, Hans-Peter je hladnokrvi i okrutni ubojica koji uživa u sakaćenju ženskih tijela i gledanju kako one nestaju u procesu tekuće kremacije.

Razlog unajmljivanja kuće je taj da vjeruju u tvrdnju da se ispod kuće nalazi Escobarovo zlato. I dok Hans-Peter sa svojim ortacima traži zlato i uživa u maštanju kako će unakaziti Cari, netko drugi mu želi pomrsiti planove. Ekipa iz klana Deset zvona i njihov predvodnik Don Ernesto su spremni na sve da zaustave zločinca, iako i oni rade to iz koristoljublja.

Cari Mora se sasvim slučajno našla između dvije vatre, dva klana. A ona sama je savršen stroj za ubijanje, vojnik obučavan od najranijih dana, sa ranama, vidljivim i nevidljivim. I dalje, izrazito empatična, i osoba koja voli životinje. Kada shvati da je Hans-Peter ubio njezinog prijatelja, Cari shvaća da njezina obuka napokon ima smisla. Grabežljivac i plijen će se sukobiti prije ili kasnije.

“Uplovila je u san malo prije svitanja. Sanjala je onu kuću na kanalu Snake Creek. Odolijevala je vremenu, čak i s onom rupom na krovu. Izgrađena je na stijeni, i spoznaja da ispod nje nema mjesta na kojem bi se moglo nauditi djetetu, na Cari je djelovalo umirujuće. U snovima, tom kratkom predahu od dana koji je iza nje, osmjehnula se čvrstoj kući sa stabilnim temeljima i živoj bebici pokraj sebe.”

Sve dalje, sve bolesnije postaje. Harris se poigrava sa mentalnim bolesnicima, kanibalizmom i bezosjećajnošću kao nečim normalnim.. Jeziva atmosfera.

Planovi, strategije i obim mafijaške moći izazivaju strahopoštovanje. No, nije to ono što čini zanimljivim ovaj roman, već dinamičnost i brzina radnje, te čisti i klasično okarakterizirani likovi. Sve to daje dojam akcijske serije sa atraktivnim mjestom radnje.

“Svezana je. Djeca u vodi, svezana. S rukama, onako vezanim na leđima, u trenu kad su puške otkočene, a prije nego što će zaštektati rafali, jedino što su mogla bilo je držati glave zajedno, zbijene. Plutali su ustrijeljeni, u vodi koja ih je njihovom krvlju ogrnula kao nekim šalom.”

Krvavi i mučni detalji, koji su opisani poput nečega svakodnevnog, bez preuveličavanja i dramatiziranja, odlike su pisanja Thomasa Harrisa.
Očekivala sam krvavo, tmurno, horor raspoloženje, a dobila sam akciju i brzinska ubojstva, sažeta u par riječi, bez suvišnih “zašto”.

Knjiga mi je “li-la”. Nije mi 100% sjela. Nisam tip ni za akcijske filmove, a očito ni za knjige. Falilo mi je nešto dubine u samoj knjizi. Nešto za što se mogu uhvatiti i to će me voditi.

Zanimljiv je prikaz djece koji su od malih nogu obučavani da budu vojnici- hladni, beskrupulozni i beskompromisni. Samo još jedan dokaz da se ljudsko poimanje ‘normalnog’ razlikuje od osobe do osobe, a kada su u pitanje ekstremističke skupine, oni ne biraju sredstva, mjesta, dob, rasu, ni spol. Ono što ostaje su rane.

Ocjena je 3,5/5.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s