Michelle Richmond- Bračni pakt

Naklada: Lumen izdavaštvo/ 2017.
Prevoditelj: Damir Biličić
Broj stranica: 335

Jack i Alice, situirani novi bračni par, dobivaju misteriozan poklon za vjenčanje od čovjeka kojeg takoreći i ne poznaju. Nakon početnih upita jesu li spremni potpuno se posvetiti braku i ne dopustiti da im išta stoji između njih, Alice i Jack nadobudno pristaju.
Pristaju potpisati Pakt o braku. Pristaju ući u skupinu odabranih koji vjeruju u potpunu posvećenost braku. Samo, što je Pakt?

Počinju upozorenja, prijetnje, praćenje, kažnjavanje zbog nekih posve banalnih stvari poput dugog ostanka na poslu, prijateljstava koja inače njeguju, dobivanja na težini i slično.

“Brak je nešto živo što se mijenja i o čemu se morate brinuti i sami i zajedno.”

Samo što kazne i nisu tako banalne. Kazne su ponekad i okrutne i užasne, a Pakt je doživotan. Barem dok jedan od supružnika ne premine. Slučajno. A možda i ne.

Ovo je jedna uvrnuta knjiga za koju u toku čitanja razmišljaš o tome koliko te živciraju ti ljudi koji sebe uzvisuju, koji tvore neku vrstu kulta, njihova agresivnost i beskompromisno rješavanje problema koji to nisu.

“Nastojte uvijek biti dobri, ali znajte da niste. Pokušajte uživati u svakom danu, ali znajte da nećete uživati. Pokušajte oprostiti sebi i drugima.”

Moram priznati da me živcirala knjiga, živciralo me to što Jack i Alice tako pasivno pristaju na sve, što im toliko dugo treba da se usprotive. Ali čim dalje sam ju čitala, primjećivala sam da se klupko tih nesređenih emocija odmotava. Prestaje taj neki košmar i raščišćava se radnja.

Glavni likovi su jednostavni, no veze između njih i njihov međusobni odnos, kao i sporedni likovi- nikako nisu jednostavni.
Radnja je komplicirana i na momente čak pretjerana, a opisivanje je, barem na početku, zamorno. Kasnije postaje razumljivo zbog čega je tako.

Knjiga je dobra, ali me smorila sa opisivanjem i razvukla sam ju na par dana jer sam gubila koncentraciju.

Ocjena 3,5/5.