Naklada: Fokus komunikacije/2018.
Prevoditelj: Antonija Magaš
Broj stranica: 443
Medvedgrad- grad koji se smjestio u samoj utrobi tamne šume, u hladnoći i ledu. Grad koji živi za taj led, živi za hokej.
Iako nekad prosperitetan i uspješan, sa klubom prvakom, danas je tek oronula olupina grada koji je nekad bio. I ono malo što je preostalo od industrije i trgovine polako nestaje. Ipak, hokej ostaje.
Peter koji je nekada bio vrstan NHL hokejaš i stvorio karijeru u Kanadi, danas živi u Medvedgradu i zahvaljujući svojem nekadašnjem treneru postao je menadžer kluba Medvedgrad. Činilo se to onomad kao savršena ideja, no sada je Peter taj koji se bavi svime osim igrom. Sa sjetom gleda propadanje kluba, odlazak otpisanih, borbu mladića koji žive za klub. Gleda svoju obitelj, tako rastresenu i oštećenu, a opet složnu.
“U Medvedgradu je moguće umrijeti na tisuće načina. Osobito iznutra.”
Grad živi za utakmice i mladi igrači kluba Medvedgrad sjaje u borbi. Kevin- kao vrhunski sportaš kojeg su oblikovali da bude najbolji, Benji- Kevinov zaštitnik i najbolji prijatelj, Bobo- grostas kojemu snaga polako kopni i Amat- najmlađi među njima, dječak koji je sasvim slučajno upao u najbolju skupinu i pokazao da je za hokej spreman proliti i svoju krv po ledu. Dugo očekivana polufinalna utakmica prolazi napeto, ali Medvjedi pobjeđuju.
“Čudna je ljubav koju roditelj osjeća prema djetetu. Naša ljubav prema svima drugima ima svoj početak, ali ne i kad je posrijedi dijete. Njega oduvijek volimo, voljeli smo ga i prije nego što je postojalo.”
Maya, Peterova petnaestogodišnja kći se sa prijateljicom Anom zaputi na zabavu povodom pobjede domaćeg kluba. Potajno zaljubljena u Kevina ni ne sluti da joj je to posljednja bezbrižna večer, posljednji predah prije noćne more koja slijedi.
“Mržnja može biti jako poticajna emocija. Svijet postaje mnogo razumljiviji i mnogo manje strašan kad sve i svakoga podijelite na prijatelje i neprijatelje, nas i njih, dobro i zlo. Da biste najlakše ujedinili grupu ljudi, ne treba vam ljubav, jer ljubav je teška. Ona je zahtjevna. Mržnja je jednostavna.”
Prije par mjeseci sam u knjižari naišla na Mi protiv vas i pročitala ju bez čitanja Medvedgrada. Lako sam pohvatala konce radnje, a potom prije koji tjedan uzeh i Medvedgrad.
Moram priznati da nisam Backmanov fan. Nije mi se svidio Ove, ni Britt-Marie, ali svidio mi se Medvedgrad i Mi protiv vas. Knjige koje ostaju duboko urezane u pamćenje. Knjige koje na površinu izvlače sve one osjećaje koje dugo zatomljavate u sebi.
“Talent je kao kad pustiš dva balona u zrak: nije najzanimljivije promatrati koji se brže penje, nego koji ima dulju uzicu.”
Grad koji je na samom rubu opstanka, grad koji na okupu drži samo hokej i klub Medvedgrad, grad koji nema budućnosti. U tako malom gradu postoje heroji, oni koji usprkos svim lošim stvarima koje naprave i dalje se dižu u nebesa. Grad u kojem je biti žrtva zločin. Skučeni umovi, veliki trbusi i busanje u prsa. Alkohol, droga, oružje, silovanje…a sve to u tako simpatičnom mjestu sa naizgled ljubaznim i pristupačnim ljudima.
“Nikad ne vjeruj ljudima koji u životu nemaju nešto što vole preko svake mjere.”
Svi znamo za takve sredine u kojima je biti drugačiji nešto loše, sredine u kojima žrtve obično budu one koje se trebaju osjećati krivima, sredine u kojima nema budućnosti…
Bojim se da takvih mjesta ima i previše.
“Postajemo ono što nam govore da jesmo.”
Život nam nosi brojne nedaće. Nosi nam mnoge izazove, a mi odlučujemo hoćemo li se uhvatiti u koštac sa njima ili ćemo odustati i predati se.
Postoje li oni nedostižni ljudi? Oni koji ne odgovaraju za svoja djela? Postoje. I sama sam se susrela sa takvom situacijom. Znam što znači biti žrtva onih “jednakijih” među nama, što znači biti prisiljen na šutnju, a istovremeno se raspadati iznutra i polako tonuti u bezdan boli i tuge.
“Jedino što nam sport daje su trenuci. A što je život drugo osim trenutaka?”
Knjiga me slomila. Izvukla je na površinu neke emocije i neka sjećanja koje sam svojevremeno protjerala u zakutak srca i uma. Nepravda užasno boli. Čak i godinama kasnije.
Knjigu preporučam!
Ocjena 5/5.
Bookworm Maja 