Život u slikama
Naklada: Iris Illyrica/2020.
Prevoditelj: Ivana Glavaš Bakija
Broj stranica: 150
“Briga me. Sviđam se sama sebi ovakva kakva jesam.”
Vjerujem da u povijesti niti jedna slikarica nije ostavila tako dubok trag u kulturi poput Fride Kahlo. Njezina umjetnost je često bila pogrešno interpretirana, a slike su svojom simbolikom proglašavane nadrealističkima. Frida se žustro protivila takvoj klasifikaciji.
Njezin život je već od najranijih godina bio obilježen revolucijom, a potom i saznanjem o njezinom hendikepu. Uvijek u pozadini jer je treće od četvero djece, Frida se na svoj način izborila za svoje mjesto pod suncem- napustivši školu i odlučivši sama sebe poučavati da bi imala više vremena za posao kojim bi financijski pomogla obitelji.
“Stopala moja zašto bih vas trebala kad imam krila kojima mogu letjeti!”
No ubrzo ju je zadesila nesreća u kojoj je bila slomljena na bezbroj načina, a posljedice i bolove trpjela čitavog života, života osuđenog na krevet i proteze. Ipak i iz toga je izvukla nešto pozitivno- počela je slikati. Isprva za sebe, a kasnije je potražila i mišljenje i odobravanje slikara Diega Riviere u kojeg se zaljubljuje, a potom se i udaje za njega.
“Laž je da je čovjek svjestan nesreće kad se dogodi, laž je da čovjek plače.”
Nije to bio brak iz snova. Bio je to brak prepun boli na mjestima gdje još nije osjetila bol u svojem ionako slomljenom tijelu.
“Nadam se da će odlazak biti radostan i da se više nikad neću vratiti.”
Njezine slike su bile autoportreti, grubo i iskreno slikane, bez uljepšavanja. Svojim slikama ispričala je svoj život, obojala ga nekim novim bojama i prenijela bol koju je nosila u sebi na platno. Time je zauvijek ostavila nasljedstvo Fridovcima.
“U životu sam doživjela dvije velike nesreće: jednu kad sam ušla u kobni autobus… A druga je Diego.”
Osoba poput Fride je unikat, njezin tugom i boli prožet život, njezine brutalne slike koje su otkrivale sve ono što nije izvanjsko, sve ono što ona vidi a drugi ne. Na njezinim slikama moguće je pronaći sakrivene detalje koji još više u dubinu prodiru u njezinu bit. Njezina bol je gotovo opipljiva, njezin korzet od čelika gotovo i vas pritišće svojom težinom, a proteza zvecka svakim napravljenim korakom.
“Preplavio me osjećaj koji me nikad nije napustio: da moje tijelo trpi bolove cijeloga svijeta.”
Divna knjiga. Uvela me u svijet te nesretne i talentirane žene koja je kroz život kročila hrabro, kroz poteze kistovima.
Lijepo pisana, kao da je Frida sama pripovijedala i budno čekala autoricu da bez uvijanja napiše sve onako kako jest.
Impresivno!
“Najednom, bez ikakvih naznaka da ću se time baviti, počela sam slikati. Ništa mi nije bilo prirodnije od slikanja onoga što nisam mogla postići.”
Ocjena 5/5
Bookworm Maja 