Smaknuće Brandona Brycea
Naklada: Despot infinitus/2021.
Broj stranica: 174
Srednjoškolci Adrian i njegova djevojka Christie posljednji dan nastave odluče provesti u šetnji šumom. Putem sretnu Christienog malog brata Dannyja pa i njega povedu sa sobom.
Adrian ne voli svu tu zbrku, zabave, gužvu i glasnoću koja proizlazi iz neobuzdanih tinejdžera uzbuđenih zbog predstojećih praznika. Već koju godinu zaredom običava posljednji školski dan provesti daleko od gungule.
Ono na što trojac nailazi je definitivno nešto iz noćnih mora, posebice za tako mlade i osjetljive umove- nailaze na scenu smaknuća starca Brandona Brycea. Dvojica muškaraca prisile starca da se objesi u šumi, a Adrian, Christie i Danny sve to vide. Uskoro negativci vide njih te im zaprijete revolverima ukoliko se klinci izlanu bilo kome.
“Kratko i jasno, bio sam najgora vrsta lažljivca, lažljivac koji laže sam sebi. Moje je laganje bilo izlika za lijenost.”
Taj dan trebao je biti početak nečeg novog, sretnijeg, uvoda u budućnost. No toga dana tri mlada uma, tri nesretne duše teško su ranjene- psihički. I dok se Danny povlači po gradiću sam, bezvoljan za ikakvu igru, a Christie se udaljava od svih, Adrian postaje agresivac, nedostupan, olupina osobe kakav je nekad bio. Svi planovi još do jučer bitni, izgledaju poput banalnosti nakon što su svjedočili smaknuću i bili pod prijetnjom oružjem.
“Život je igra koju igraš samo jednom, prijatelju. A ulozi su prokleto veliki.”
Začudila sam se ovom štivu. Zašto? Jer mi svaki pokušaj domaćih autora u pisanju krimića ispadne mlak.
Što je posebno u ovoj knjizi? Puno toga- stil pisanja je definitivno prilagođen vremenu radnje, a kako volim knjige iz 90-tih, tako sam vrlo kritički čitala knjigu. Ima malih nedosljednosti, ali ništa drastično. Autor nam vrlo jednostavnim i laganim stilom opisuje kako je samo jedan trenutak potreban da bi se život pojedinca promijenio iz korijena, bespovratno.
“Nemojte zanemariti budućnost, ali ne ustručavajte se usredotočiti na sadašnjost: iskoristite svaki trenutak, svaku sekundu, tako da vam kasnije ne bude žao. Život je prekrasan. I kad nije, jest. Imamo jedni druge.”
Radnja je poput misli jednog od svjedoka, u ovom slučaju Adrianovih misli- u bunilu, nespretno, depresivno, besmisleno.
Dramatično djelo koje vjerojatno na svakog čitatelja ostavlja drugačiji utisak. Dojmilo me se to opisivanje košmara koje se dešava u svjedocima- psihološka trauma, gubitak samih sebe, nevoljkost, nepovjerenje prema drugima, tumaranje kroz dane i besano okretanje u krevetu noćima.
“Toga sam ljeta naučio da svijet može potpuno shrvati i obeshrabriti čak i nas koji vjerujemo da smo jaki, nas koji smo vječito izvor optimizma i utjehe.”
Beskrajno ljeto ne govori o jednom dugom ljetu- govori o tek pokojem danu ljeta, o tih nekoliko dana koji su se pretvorili u duboku brazdu beskrajnosti. Kako nastaviti dalje?
Jesu li od sada sva buduća ljeta obilježena sjećanjem na smaknuće Brandona Brycea? Postoji li druga strana tog nesretnog događaja? Što se skriva iza dobroćudnog starca i njegovih krvnika?
“Preživjet ću, možda. Čak i ako si u pravu, tata, i ako preživim muški, hoću li ikada ponovno biti u redu?”
Ocjena 4/5.
Bookworm Maja 