Naklada: Lumen/2011.
Prevoditelj: Sonja Bennet
Broj stranica: 296
Kada se u finskom gradu Forshalla desi neobično jezivo ubojstvo i sakaćenje mlade Gabrielle, slučaj dodjeljuju uspješnom istražitelju Haraldu Lindmarku. Istražitelj koji je u svojoj karijeri riješio stotinu ubojstava, žrtvovao svoj privatni život i postao potpuno predan poslu.

Trudna Gabriella je ubijena na okutan način iz zasjede, u trbuh joj je urezano slovo A, a ubojica je uzeo i suvenir- njezine oči. Istražni tim je sačinjen tek od četvero istražitelja kako bi sačuvali detalje o ubojstvu i uspjeli ga riješiti. Ubojicu nazivaju ‘Lovac‘. Još ne vjeruju da je serijski ubojica.
Uskoro uhićuju Gabriellinog dečka, koji pod napadom grižnje savjesti što ju nije čuvao, priznaje krivnju. No kroz određeno vrijeme se dokaže da ima alibi, a istražitelji su opet na početku.
Harald započinje prekopavati po dokazima i nalazi pisma Gabrielle neznanom primatelju- pisma o priči njezinog života. Otvara se sasvim novi pogled na slučaj i život žrtve, a i Lovca samoga.
“Sav taj život koji se događa u čovjeku, a ipak izvan njega, tijelo koje se sve više udaljava od onog što u stvari jest: lice kojeg se sjećamo, slika koju nosimo u sebi.”
Lovac je tek započeo svoj lov, a uskoro se okomi na ljude koji naizgled nemaju nikakvog zajedničkih nazivnika. Modus operandi je isti, no svakim ubojstvom ubojica je sve spretniji. Svako ubojstvo upotpunjeno je pričom same žrtve što čini sve još grotesknijim.
Ono što je posebno kod ove knjige jest što svaki lik podastire svoje viđenje situacije i svoju priču, a autor grubo prodire u misli, želje i psihu likova. Nije toliko usredotočen na detalje zločina, koliko na unutarnja previranja i priču samih likova, pa čak i onih sporednih.
Radnja je odlično razrađena, a atmosfera je poput finskih predjela- hladna, monotona i okrutno surova. Uz istančano opisivanje autora stječete dojam da ste u samoj Foshalli i slušate lokalce kako pričaju švedski.
“Nikada nisam voljela da me netko gleda dok plačem.”
Definitivno nije klasičan triler, ima notu nečeg neobičnog. Skandinavci su vrhunski u pisanju, a Pettersson kao da diže ljestvicu.
Svatko od nas u sebi nosi priču, pozadinu svoje osobnosti i nikada nitko nije samo ono što se čini izvana.
Čudi me da prije nisam čula za ovu knjigu koja datira još iz 2011. godine.
Velika preporuka.