Naklada: Egmont, biblioteka Puls/2022.
Prevoditelj: Ira Martinović
Broj stranica: 408
Poziv koji je gotovo nemoguće odbiti je poziv bratu na proslavu zaruka. Elin se, nakon nekoliko teških godina, odlučuje dati priliku bratu Isaacu da objasni svoju ulogu u smrti najmlađeg brata Sama, a sve to povodom susreta za Isaacove i Laureine zaruke. Mjesto proslave je nedodirljiv i impresivan hotel u švicarskim Alpama- Le Sommet. Hotel koji je nekada bio bolnica za bolesnike oboljele od tuberkuloze, no sve se čini da zidovi skrivaju puno mračnije tajne.
Već kod projektiranja hotela, isti je doživio brojne napade aktivista, a potom i zastoj zbog iznenadnog nestanka jednog od partnera hotela.
Nekako u doba kada su Isaac i Laure odlučili održati proslavu, Alpama se približila snažna oluja, a unatoč evakuaciji gosta i članova osoblja, nisu se svi uspjeli skloniti u nizine- lavina ih je zatočila u velebnim planinama, u hotelu koji izaziva jezu svojom poviješću i duhovima sakrivenim u zidovima te grostasne građevine.
No nije jeza jedino što stvara nemir. Oni koji se nisu uspjeli skloniti sa planine zatočeni su u hotelu u kojem se nižu trupla osoblja hotela. Sa njima je ubojica. A policija je nemoćna zbog bijesne oluje. Elin se odluči izaći iz zone komfora nakon mjeseci izolacije od svojeg policijskog posla i prihvati ulogu voditelja istraga ubojstava na licu mjesta, komunicirajući sa policijom na kopnu. Sjene ju proganjaju, a njezina tvrdoglavost ju nemali broj puta dovede na rub nesreće. Elin želi razotkriti ubojstva i tajne oko njih, ali ne pušta ni one tajne koje ju pritišću već desetljećima. Ovo vidi kao priliku da sve dovede načisto.
“Ovaj hotel, kao i Isaac, pomno je izveden fasada. Koja prekriva stvarnost što se krije pod njom.”
Čini se da sanatorij nije bio samo za bolesnike sa tuberkulozom, već laboratorij za pokuse nad ljudima koji su u ono vrijeme bili drugačiji. Mnogi pokušavaju zadržati tajne u imaginarnim sefovima, no duhovi sanatorija pričaju svoju priču- onu pravu. A ubojstva su samo vrh ledene sante.
Moram priznati da sam imala velika očekivanja od ove knjige. Sinopsis i cover su ono što me prvo privuče knjizi, a ova je imala oboje od toga intrigantno. I knjiga zaista nije razočarala.
“Kako da otjera iz života nešto što je toliko utkano u nju da je drži na okupu?”
U nekoliko navrata sam razmišljala koliko je Elin nepromišljena, kako se bespotrebno baca u situacije koje ne treba. A onda shvatim da to nije ona kao osoba, već ona kao detektivka. Detektivka u njoj traži odgovore i ne odustaje usprkos svim preprekama i ljudima koji umiru oko nje. Ona želi istinu i dobit će ju pošto-poto.
Teret prošlosti nosi poput guste ljepljive mase koja ju prekriva i ne dozvoljava joj da se kreće prije no što se riješi iste- prije no što riješi duhove prošlosti.
Knjiga je stvarno zanimljiva, napeta i slikovita. Jako podsjeća na Kingovo Isijavanje i hotel Overlook, samo što ovdje ima hrpa živih ljudi zatočenih u zlokobnom hotelu. Ali svi više manje proživljavaju isti užas- suočavaju se sa smrću.
“Ne brini. Svatko bi pogriješio na tvome mjestu- griješiti je ljudski. Ego uvijek pobjeđuje. Svi mi imamo istu slabost: želimo sve znati, želimo biti junaci, želimo spasiti situaciju. Zato si i odabrala svoj posao.”
Opisi su vrhunski. Točno sam zamislila mjesto i vrijeme radnje, meteorološke prilike, lavine, hladnoću koja grize gole obraze, vjetar koji neumoljivo šiba, sive i zlokobne vrhove planina, strah pri pomisli da je ubojica možda osoba pokraj vas, a vi ste nemoćni, ne možete pobjeći jer ste opkoljeni snijegom i zidovima- hladnim zidovima bolnice koja izaziva strahopoštovanje.
Likovi su vrlo kompleksni, njihove međusobne veze su konfuzne, ali se polagano otpetljavaju i pokazuju čistu prirodu svakoga od njih. A svi imaju tajne. I one, ma koliko bile nevine ili strašne, sve izlaze na vidjelo.
Knjiga je stvarno dobra i preporučam ju!
Bookworm Maja 