lijepa književnost · povijesna fikcija

Shirley Jackson- Oduvijek živimo u dvorcu

Naklada: Vorto Palabra/2022.
Prevoditelj: Anja Majnarić
Broj stranica: 190

Velebna vila Blackwood nalazi se na kraju sela- opasana ogradom i zelenilom, zaštićena od pogleda svih onih koji su ju nekada posjećivali, a danas žele njezine stanovnice otjerati, uništiti, istrijebiti.
Sestre Mary Katherine i Constance u njoj žive sa bolesnim stricem Julianom. Oni su jedini preostali članovi nekada ugledne i cijenjene obitelji Blackwood. Svi ostali su umrli od trovanja arsenom koji je bio u šećeru kojeg su jeli. Connie, kuharica u obitelji, optužena je za trovanje svoje obitelji, ali oslobođena optužbe. No suseljani nikada nisu zaboravili i oprostili.

Merricat preuzima na sebe nabavku i povremene odlaske u selo nakon kojih se povlači u sebe. Boji se, ne razumije zlobu ljudi oko nje, želi ih uništiti. No ona je samo djevojčica. Connie još od suđenja nije izašla u javnost. Potpuno se predala ograničenom životu u kući i vrtu, te njegi oko strica.

“Jedemo godinu, malo pomalo. Jedemo proljeće, ljeto i jesen. Čekamo da nešto naraste pa to pojedemo.”

Njihov život se preokrene kada na imanje stiže nenadani posjetitelj- njihov rođak Charles. Gramziv, beskrupulozan i zloban čovjek koji je ostao bez vlastitog nasljedstva pa cilja na nasljedstvo sestri Blackwood. Merricat je uvjerena da je on demon, zao duh, no Connie je draga duša koja mu vjeruje i koju on lako obrlati. Njihov svijet se počinje raspadati, ali Merricat je uvijek spremna za borbu.

“Pretvaraj se da su ptice. Ne mogu nas vidjeti. Još to ne znaju, ne žele to vjerovati, ali nikad nas više neće vidjeti.”

Ovo je raskošan i gotički napisan roman o ljudima koji žele svoj mir i mjesto pod suncem, no teško ga nalaze zbog prošlosti. Jeza vas podilazi kada čitate riječ po riječ. Bojite se da vas ne uvuče u sebe, da ne nestanete u toj otrovnoj okolini.
Razmišljate o nevinosti i naivnosti koja i nije baš tako jednostrana. Razmišljate o posljedicama uzimanja drugih zdravo za gotovo.

“Ježine će gorjeti, pomislila sam, kao da ih proždire vatra. Grla će im gorjeti kad će izlaziti riječi, a trbusima će osjećati muku vreliju od tisuću vatra.”

Knjiga je zaista zanimljiva, bez obzira na to što je pisana poput klasika Jane Austen, knjiga je nešto sasvim drugačije. Radnja je jeziva i šokantna, sa užasnutošću razmišljate kako stvari nisu kakve se čine. Želite vjerovati da su sestre pozitivci. No jesu li?
One su zaista interesantni likovi, nijansirani od zlobnih, pa sve do romantičarskih. Upravo opisi ih takve čine.

Svakako preporučam knjigu i vidim zašto je uvrštena u klasike američke književnosti. Zasluženo. Izuzetno djelo koje me istovremeno oduševilo i zastrašilo. Pomalo izvuklo na površinu moju anksioznost koja se već duže skrivala, a sada se pokazala. Začudilo me kako knjiga djeluje na mene.

Komentiraj