povijesna fikcija · SF/fantasy

Laura Purcell- Korzet

Naklada: Znanje/2021.
Prevoditelj: Lidija Toman
Broj stranica: 385

Dorothea je mlada dama koja se zanima za pomalo uvrnute stvari, poput frenologije, te proučavanja i uspoređivanja ljudskih lubanja i ponašanja ljudi. Iako bogata djevojka, sa velikom svotom naslijeđenom od majke, bogobojazna, sa strogim ocem, ona se odlučuje okrenuti dobrotvornom radu ispitivanja zatvorenica u ženskom zatvoru.

Tada naiđe na Ruth. Divlju i neobuzdanu Ruth čije vješte ruke su izradile i sašile mnoge lijepe stvari, ali i počinile nezamisliv zločin- nestvaran. Njezin put, posut trnjem, njezin um tako bistar i britak, njezina krivnja koju priznaje ali ju ne osjeća- sve to čini situaciju što je, šesnaestogodišnja Ruth osuđena na smrt, čak i gorom no što zvuči.

“Ponekad, kroz hučanje vjetra, činilo mi se da čujem još jedan zvuk. Muklo škripanje. Taj me zvuk budio noću, pratio me danju. Ni otac ni majka nisu ga primjećivali. Ali svaki put kad bih zatvorila oči i naćulila uši, ja bih ga prepoznala. Bio je to zvuk mojega korzeta, kad su ga gazila stopala Rosalind Oldacre.”

Ruth je puno kompleksnija i puno osebujnija no što na prvu izgleda. Čak i konture njezine lubanje ne otkrivaju u potpunosti njezin lik. Korzet koji su njezini izbrazdani prsti izradili snažniji je od boli. Samo od ljubavi nije.
Dorothea se, u oluji kroz koju pliva u životu, posvećuje potrazi za odgovorima, a i za pokušajem da spasi Ruth.

“Duh je otišao, a prljavština je ostala.”

Laura Purcell me ugodno iznenadila svojim gotičkim romanom Nijemi pratitelji, a kojeg lako možemo svrstati u neku vrstu horora. Korzetu sam se baš radovala. I knjiga je zaista dojmljiva, no možda malo prerazvučena. Sviđa mi se skakanje sa Ruthine prošlosti u Dorotheinu sadašnjost. Sviđaju mi se karakteristični tmurni, gotički opisi i kruti svjetonazori.
Sviđa mi se što u knjizi ima i malo magije, ali tako dobro ušiveno u radnju da se i ne primijeti.

“Sam. Pustila sam da ta riječ lebdi u zraku još nekoliko trenutaka. Sama. Ruth Butterham u svojoj ćeliji. Majka na svojoj samrtnoj postelji. To je bilo pravo značenje te riječi. Za moga oca samoća je značila da neće imati nikoga da mu svira klavir dok on čita novine.”

Zanimljivo štivo, sa coverom koji skriva priču puno većih razmjera, puno važniju i stalniju. Sviđa mi se Dorotheino zalaganje za emancipaciju, za znanost, za žene od kojih su svi digli ruke. Sviđa mi se Ruthina snaga i životnost, njezino JA koje kao da odjekuje stranicama ove knjige.
Sve mi žene trebamo biti malo Dorothea i Ruth.

“Ljudi kažu da je mržnja uzaludna emocija, destruktivna sila s kojom ne možete učiniti ništa korisno. Varaju se. Držala sam u svojim rukama gnjev, baratala sam njime kao oružjem.”

Ako ste se zaželjeli knjige koja će vas držati u neizvjesnosti i zbog koje će vas podilaziti žmarci, to je u svakome slučaju Korzet. Dopustite da i vas stisne na pravim mjestima kako bi držali glavu visoko i kročili hrabro.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s