Naklada: Ljevak/2019.
Broj stranica: 191
U novoizgrađenoj, pa i nedovršenoj kući u blizini jezera Čiča, četrnaestogodišnja Lucija je natjerana provesti ljetne praznike sa mlađim bratom Jankom i, pomalo čudnom i opsesivnom, bakom Višnjom.
Roditelji su primorani na rad daleko od kuće. Mama radi na sezoni u Poreču, a tata je buštelac u Njemačkoj. Sve to kako bi završili svoju kuću i djeci priuštili nešto više.
Lucija se cijelo vrijeme nada da će ju tata pozvati kod sebe u stan u Munchenu. Želja joj je živjeti u Njemačkoj i dane krati čitajući Kradljivicu knjiga na njemačkom. Shvati da ljeto mora prigrliti kakvo jest, a svoju bojazan za tatu pustiti sa strane.
“Oduvijek sam voljela zimu jer nije hirovita kao proljeće koje nas može izludjeti izmjenjivanjem kiše i sunca, snažnim južnim vjetrovima koji unose nemir u naša tijela, pa ona titraju u ritmu očekivanja nečega lijepog što bi se trebalo dogoditi upravo zato što tako opojno cvatu stabla; nije nepouzdana kao ljeto koje začas zakovitla oluje i obruši se tučom i pljuskovima na nježne nasade, diže krovove koji lete u susjedna dvorišta ili na ceste, čupa stabla iz korijenja pa ona padaju na parkira ne automobile po pločnicima.“
Jezero Čiča se i ne čini tako loše. Lucija se često zabavlja sa prijateljicom sunčajući se, a upoznaju i grupu mladih koji su se vratili iz Njemačke na praznike. Lucija pomalo shvati da nije ni u toj Njemačkoj sve tako sjajno kao što se čini, te da i jezero ima svoje čari.
Mekana trava pod prstima, žarko sunce, susjedov pijevac, sloboda i mir malog susjedstva sve je što je zaista potrebno.
Knjige autorice Jasminke Tihi-Stepanić me uvijek razvesele. Zaista joj sjajno ide uranjanje u mlade umove, te opisivanje situacija koje su svakodnevne, a mlade zabrinjavaju. Pruža utjehu i utočište u malim stvarima, te pokazuje da biti drugačiji i nije toliki bauk. Radije biti sretan i ispunjen, nego brinuti o stvarima na koje ne možeš utjecati.
“Osjećala sam da dani klize kraj mene ne ostavljajući ništa o čemu bi vrijedilo razmišljati, što bi potaknulo sanjarenje i ushit, osjećaj da živim, da sam prisutna i da svaki dan nosi pečat mojega imena.”
Likovi su jako zanimljivo okarakterizirani- tinejdžeri i njihovi problemi koje autorica ne umanjuje, već im pomaže da ih shvate i prihvate.
Knjiga se zaista brzo i lako čita, a radnja je zanimljiva i dinamična, uz puno duhovitih dijaloga i upečatljivih zgoda.
Preporuka od mene!
Bookworm Maja 