Naklada: Fokus komunikacije/2022.
Prevoditelj: Tihana Kvočić
Broj stranica: 406
Lexia je jedna od onih cura koje se uvijek prilagođavaju svima u društvu, ona koja šuti kada sluša zajedljive komentare navodnih prijateljica na njezinu težinu i izgled. No te večeri odluči da je dosta i ne želi ih vidjeti. Naprasno su otkazale grupni izlazak u bar kako bi pohodile spa kojeg Lexia mrzi. Naravno, nisu ni primijetile da nje nema. A ona se odlučila potpuno opustiti u baru, napiti i možda čak i koga zavesti. Želi biti potpuno drugačija nego inače. To i radi- pije Cosmopolitan za Cosmopolitanom, te zavodi muškarca koji sliči na građevinskog radnika, istodobno mu se jadajući kako ju sutra čeka neizvjestan dan u tvrtci koju preuzima novi vlasnik, te kako se dugo nije ljubila i to žestoko želi.
Iduće jutro mamurna, otečena i smrdljiva ulazi u ured kajući se zbog nespretnog poljupca Adamu, građevinskom radniku iz bara. Mučnina joj se samo pogoršava kada shvati da Adam nije građevinski radnik, već njezin novi šef, novi direktor tvrtke za koji Lexia radi. Odmah zabrlja na prezentaciji i očekuje da će dobiti otkaz jer je Adam poznat po nemilosrdnom otpuštanju radnika.
Pomalo uživajući u mučenju Lexije, Adam shvati da radi nešto što do tada još nije- pruža joj drugu priliku u poslu. Njezine obline i mekoća tijela oduševljavaju ga, no on se trudi ne pokazivati to u javnosti. Mora zadržati imidž ozbiljnog poslovnog čovjeka dok u sebi kipti i želi ju za sebe. Želi ju upoznati. Želi ju gledati svakog dana. Želi njezinu nesigurnost zbog izgleda poništiti jer za njega je savršena. Samo što to ne smije dati do znanja.
“Usudila bih se zahtijevati sve.”
Ovo mi je baš trebalo. Zabavno štivo za razbibrigu, za uživanje i smijanje. Mogu reći da sam sebe pronašla u Lexiji. Nesigurna zbog izgleda, puno komentara na račun istoga, ustrajanje u onome što volim i želim. Samo što sam puno direktnija od Lexije pa rijetko ostajem “dužna” ikome.
Likovi su baš zanimljivi i zabavni, klasičan primjer likova iz žanra. Mladenački je, no ne premladenački. Sviđa mi se to što su glavni likovi već ostvareni kao osobe, u privatnom i poslovnom životu; što se trude, ali i žele više i bolje. Sviđaju mi se opisi i humoristične situacije u kojima se akteri priče redovito nađu. Zvuče sasvim ljudski. Zvuče baš tako kako u stvarnosti i jest. Dešavaju nam se gluposti, spotaknemo se, prekoračimo ih i hodamo dalje.
“Ako je osjećaj dobar,dobar je, bez obzira što drugi misle. Vjeruj svom instinktu.”
Od mene preporuka. Cover je odličan, ali ne dočarava niti mali dio svijeta u Stockholmu koji se prostire pred Adamom i Lexijom.
Bookworm Maja 