Naklada: Znanje/2022.
Prevoditelj: Drago Štajduhar
Broj stranica: 354
Emily je nesuđena glumica, natjerana da radi poslove za “odrasle” kako bi platila stanarinu. A tada dobije otkaz na poslu recepcionarke, kartice joj presuše i pred izbacivanjem iz stana je; čini se da je spremna na ono što joj je najgore- moliti roditelje za pozajmicu. No ovaj puta joj ni to ne prolazi jer je zbog svoje smušenosti zaboravila majčin rođendan i povrijedila ju.
Ipak dolazi do obrata, naime njezin prijašnji šef Scott joj nudi posao iz snova- da bude asistentica i družica njegovoj supruzi i kćeri na predivnom imanju u Francuskoj. Svi troškovi plaćeni, hrana, automobil na korištenje, vlastito mjesto za stanovanje odvojeno od vlasnika, bez ikakvih normi i striktnih obveza. Naravno da je skeptična, no kada vidi imanje, te upozna lijepu Ninu i boležljivu kćer Aureliu, shvaća da je to prilika koja se ne propušta. Jedini minus je potpuna odsječenost od vanjskog svijeta- bez interneta i telefona, sa hirovitim ispadima male djevojčice. I nije tako strašno.
Možda je to bilo zbog šampanjca, ali na nekoliko kratkih sekundi sve se učinilo drukčijim. Vrijeme je usporilo. Između njih nije bilo zidova, skrivenih stvari, drugih ljudi; samo strujanje zraka i nježna istina njihovih srca.
No Emily s vremenom shvaća da se iza priče te disfunkcionalne obitelji skriva nešto puno tamnije i dublje. Savršen eksterijer se pretvara u sablasni interijer u kojeg ona nema pristup. Stvari postaju gore dolaskom Scotta.
Neobični ispadi Nine i Aurelije postaju sve češći i žešći, a Emily se ne može otarasiti tog osjećaja nemoći i shvaća da na tome izoliranom mjestu nema kome uputiti vapaj upomoć.
Ne, ovo je ljubav kakvu nikad prije nisam poznavala. Sada sam cjelovita. Potpuna sam.
Zaista sugestivno štivo prepuno pomalo mučnih i uznemirujućih detalja koji se čine kao da skrivaju nešto puno gore. No knjiga je u stvari prerazvučena, Emily previše naivna- potpuno nerealno naivna, a svi ti mučni detalji postaju besmisleni kako idete prema kraju knjige.
Spomenuto je da će se Sunce jednoga dana ugasiti, a s njime i sav ljudski život, i Emily je osjetila mučnu tjeskobu zbog te beznačajnosti i ogromnosti i uzaludnosti svega toga. Dok je sada sjedila za stolom, vratio joj se taj isti osjećaj ogromnosti, samo su strah zamijenile nada i zadovoljstvo, i uvjerenje da je istina potpuno suprotna: da je sve važno.
Nije me se nešto posebno dojmila, ali nije me ni razočarala iz jednostavnog razloga- nisam imala očekivanja. Cover je vrlo privlačan, ljetni. Malo napeto, malo kreativno, predvidljivo, a opet drži pažnju od početka do kraja- sasvim solidno štivo za opustiti se.
Bookworm Maja 