Naklada: Znanje/2021.
Prevoditelj: Jelena Pataki
Broj stranica: 319
Siromaštvo i prazan tanjur, odsutnost oca i nestala majka- sve to opisuje Addien život. Ima samo jednu svijetlu točku, svoju sestru Jessicu koja, iako i sama još uvijek tinejdžerka, preuzela je brigu o Addie.
Otac često odlazi na duže vrijeme i troši sav novac na alkohol i druženje sa sumnjivim likovima. Sve se mijenja onoga dana kada odjekne eksplozija bombi u londonskom metrou, a Addien otac kući stigne krvav i ošamućen.
Djevojčica sumnja da je otac nekako upleten u teroristički napad i on sam joj postaje fiksacija. No tada sa sestrom nalazi novčanik nestale žene i sve postaje groteskno i nerealno. Dijete se susreće sa činjenicom da joj je otac ubojica, a Jessica inzistira da potajno pomognu obitelji nestale žene.
“Ja sam jedina osoba kojoj možeš vjerovati, dobro? Ja i ti, to je to.“
Svake godine na njezin rođendan, 7. srpnja, ubijena je ili nestala jedna žena. Addie je uvjerena da je njezin grubi i glasni otac ubojica. Boreći se sa napadima panike i drhčući svaki puta kada čuje policijske sirene, djevojčica treba odrasti prije nego što je vrijeme za to.
No je li zaista istina baš takva? I koja je priča Addienog oca?
“No nikada mu nisu pokucali na vrata. A zatim je došao još jedan srpanj. I još jedan. A djevojke koje je ta dva puta oteo nisu pronašli. Sačuvao je njihove fotografije; uredno ih je izrezao iz novina. Kao dokaz. Trofej. Povremeno ih je volio gledati, kada bi ono nešto u prikrajku njegova uma počelo šaputati. Dugo je živio s time i pravo je čudo što je konačno pronašao način da ga makar nakratko.“
Od ove knjige nisam imala apsolutno nikakva očekivanja, a sam cover me odbijao. Ali ipak sam joj dala priliku i ostala ugodno iznenađena pročitanim. Sasvim drugačije pisana, iz perspektive djeteta koje vjeruje da joj je otac hladnokrvni serijski ubojica, ali mora šutjeti o tome.
“Od bombi su prošle tri godine, tri srpnja i nestale su još tri djevojke. Snovi koji ga progone od djetinjstva sada su življi; pridružio im je lica. Kad je bio dječak, bile su mutna mrlja kose, kože i krvi, a vrisci koje je njegov usnuli mozak prizivao sličili su svinjskima u klaonici preko polja koje je noću često čuo. No sada zna točno kako je svaka od tih žena zvučala dok je umirala. Sada ih se prisjeća, bez prestanka.“
Roditelji su za djecu sposobni učiniti sve i uvijek se trude da im pomognu, pa makar sami sebi naštetili. Djeca su ta koja su rastrgana između osjećaja dužnosti prema roditeljima i dužnosti kao osobe u svijetu i društvu. Ponekad je ta linija sasvim tanka, a ponekad se čini kao nevjerojatno velika i teško premostiva.
“Ljudi neprestano griješe. Ponekad zbog toga požale, a ponekad ne. Ali najbolje što se svakomu može dogoditi – kunem ti se – jest dobiti dijete. Vas ste dvije nešto zbog čega nikada neću požaliti.“
Knjiga je stvarno odlična. Uživala sam u čitanju. Dokazala je da se knjigu ne sudi po koricama, no svejedno bi izdavač trebao probuditi neko zanimanje za nju, a kako smo svi vizualni tipovi, korice su ono što nam prvo privuče pažnju.
Likovi su komplicirane osobe, kao i svi mi. Pokazuju svoje dvije strane, te kolebanje između njih. Svatko ima vlastiti izbor kako će se ponijeti u određenoj situaciji.
Svakako preporučam jer je štivo odlično!
“Nije važno odakle potječeš, Addie. To te ne određuje.“
Bookworm Maja 