Naklada: Stilus/2021.
Prevoditelj: Ivana Kolovrat
Broj stranica: 285
Mlada i uspješna surferica Sophie nestaje u ljetnom kampu. Tri mjeseca kasnije njezino raskomadano tijelo ostavljeno je na cesti u Cocoa Beachu. Ovo je samo prvi od jezivih nestanaka djece u tom mjestu. Uskoro nestaje i senatorov sin, a na YouTubeu se pojavljuje snimka dječaka vezanog i mučenog.
Eva Rae, bivša FBI-eva agentica seli u rodni grad sa svoje troje djece nakon što ju je suprug napustio zbog druge žene. Disfunkcionalna obitelj živi u kaosu svakodnevnih obaveza, a Eva pokušava napisati knjigu. No njezin instinkt i vještine ne dozvoljavaju joj da stoji po strani kada u gradu djeca nestaju. Kao majka užasnuta je zbog činjenice da ne zna kome može vjerovati, a kao agentica zna koliko daleko seže ljudska izopačenost.
“…ne možeš sve kontrolirati u životu, zar ne? Ponekad moraš improvizirati, raditi s onim što imaš.”
Pristaje pomagati svojim prijateljima iz djetinjstva u istrazi jer tapkaju u mraku. I baš njezino znanje i vještine profiliranja dovode ju do spašavanja života. No uskoro se i njezin život preokrene. Svi se nalaze u opasnosti, a sve to zbog jednog poremećenog uma koji se osvećuje rastavljenim roditeljima kroz živote njihove djece.
“Tama noćnih sati bila joj je najgora. Maddie je mrzila kad bi primijetila da nestaje svjetlo i sobu prekriva mrak. Znala je da prolazi još jedan dan proveden u zatočeništvu, još jedan dan u kojem nije mogla vidjeti mamu ni vanjski svijet. Oh, kako joj je nedostajao svjež zrak.”
Vrlo lagan i dinamičan krimić koji se pročita u jednom dahu. Pomalo vuče čak i na noir trilere. Upečatljiv je zbog jezive radnje, a mjesto zbivanja je vedro i slikovito, te u potpunosti u suprotnosti od užasa koji se događaju u tom idiličnom obalnom gradiću.
“Čini se kao vrlo krhka stvar za osloniti se na nju, zar ne? Nada. Ako ga taj lik želi ubiti, onda je vjerojatno mrtav, zar ne?”
Likovi su zanimljivi i dokazuju da iza svake individue postoji neka priča koju čak ni najbliže osobe ne znaju i ne mogu shvatiti. Psiha i podsvijest nas polagano izgrađuju kao osobe i ne dozvoljavaju da se oporavljamo ako nismo pokušali oprostiti i otpustiti.
“Sad je prekasno. Igrala si cijeli život igru srama i krivnje i vidi kamo te je to dovelo. Nikamo. Vrijeme je da se to okonča.”
Knjiga je pisana stilom lišenim emocijama, poput novinskog članka, što ju čini drugačijom i zanimljivom, posebice ljudima koji vole dokumentarce o zločinima. Ja sam u toj skupini i uživala sam u knjizi. Pročitala sam ju u jednom dahu i uživala u njoj.
Bookworm Maja 