Kristin Hannah- Boje istine

Naklada: Znanje/2020.
Prevoditelj: Anja Nikolić-Hoyt
Broj stranica: 399

Na predivnom imanju Water’s Edge žive tri sestre Winona, Aurora i Vivi Ann, sa ocem koji je potpuno slomljen nakon majčine smrti. Svaka od djevojaka je posebna, drugačija i svaka žudi za istim- biti voljena, a sve tri žele priznanje oca. On je težak čovjek od malo riječi, čovjek kojemu je iskreno stalo samo do ranča i mišljenja drugih ljudi, do njegovanja tradicije bez obzira na to što time povređuje svoje kćeri.

Uvijek su bile tako bliske, no tada se među njima desio raskol. Winona je bila zaljubljena u Lukea, prijatelja iz djetinjstva, a koji se odlučio za Vivi Ann. Naravno, mlađa sestra nije ni slutila što se skriva iza mučne šutnje Winone. Vivi Ann je lijepa, plavokosa, obožava konje i očeva je miljenica. Winona je njezina suprotnost- oduvijek se borila sa kilama i patila zbog očeve otvorene netrpeljivosti, čeznuvši pritom za zagrljajem i toplom riječi. No ona je ambiciozna i pametna. Odlučila je postići više nego biti tek kći rančera. Postala je odvjetnica.

“Što je strast? To je nesumnjivo ono po čemu se postaje čovjekom. U strasti tijelo i duh teže izražavanju… Što je ta strast žešća i izraženija, to se život bez strasti čini manje podnošljivim. Podsjeća nas da smo, ukoliko strasti nestane ili se ona osporava, djelomično mrtvi i da ćemo uskoro, unatoč svemu, posve umrijeti.”

Nakon zaruka Lukea i Vivi Ann, Winona je počela otvoreno pokazivati koliko ju sestrina pojava živcira. Željela je da Luke uvidi da Vivi nije za njega. I zaista, Vivi ga nije voljela, no otac je očekivao da učini pravu stvar- da se uda za lokalnog dečka kojeg svi vole.
Tada na ranč prispijeva Dallas, muškarac indijanskog podrijetla, savršen u svojoj nesavršenosti. U trenutku kada se ugledaju ukrade srce mlade Vivi Ann.
Njihovi životi postaju splet nesretnih događaja i mnogih povrijeđenih duša.

“Ptice su najednom nestale, odnijevši sa sobom svoj jutarnji cvrkut i poslijepodnevno ćeretanje. Golo drveće podrhtavalo je od hladnoće, njihovo posljednje raznobojno lišće otkinuo je vjetar. To isto lišće sada je ležalo u mokrim, pocrnjelim kupovima u jarcima uz cestu.”

Već sam čitala novije knjige Kristin Hannah i sve su divno pisane, prepune sveprožimajućih emocija i tužnih sudbina. I Boje istine je takva.
Priča o sestrama i istinskoj ljubavi. Priča o životima koji su previše puta povrijeđeni, te više ne nalaze snage za nastavak.

“Vjerovati u nadu značilo je potpuno se posvetiti vjeri u nadu. U njoj nije bilo prostora za bilo što drugo.”

Ljubomora i rivalstvo, kompleksni međusobni odnosi i potraga za istinom, ona prava ljubav, ogoljela i tužna, potreba za priznanjem i zahvalnošću. Čitav košmar osjećaja.
Likovi su romantičarski okarakterizirani, baš kao što priliči žanru. Radnja je odlično osmišljena, a opisi su realistični i vrlo slikoviti.

“Šutjela je. Tako je sa sjećanjima; bila su poput srušenih električnih vodova. Najbolje je ne prilaziti im.”

Samu knjigu bih preporučila. Navede čitatelja da ispusti koju suzu, no ima veliki minus što se tiče lekture. Obično zažmirim na koju grešku jer je ljudski griješiti, no u ovoj knjizi lektorskih grešaka ima toliko da su mi stvarno smetale i kvarile čitav dojam knjige.

“Ožiljci njegova nekadašnjeg zlostavljanja polako su izblijedjeli, a mogao ih je vidjeti samo onaj tko je znao gdje da ih traži. Ožiljci su takvi, razmišljala je, izblijede, ali nikad potpuno ne nestanu.”