Naklada: Iris Illyrica/2024.
Prevoditelj: Vedrana Lovrinović
Broj stranica: 247
Nadia je djevojčica koja te 1992. godine živi sa roditeljima i braćom u Kabulu. Njihov život je dobar, u ničem ne oskudijevaju. Roditelji, iako nisu međusobno prisni, vole djecu i zahvalni su za svaki trenutak sa njima. Sve do dana kada Kabulom počinju odjekivati zvukovi bombi, kada prašina i krhotine zauzmu svaki atom svježeg zraka. Režim postaje sve stroži i burke su obavezne. Ljudi se ne smiju, bježe od uzbuna, pomažu jedni drugima, ali do kada? Možda do dana kada je jedna bomba bačena na kuću Nadijine obitelji, točno na mjesto gdje je mala Nadia stajala. U tom strašnom trenutku ona je obilježena ožiljcima zauvijek.
Nakon pola godine u komi djevojčica se budi, njezina majka bdije uz njezin krevet, a nekadašnja vizura grada Kabula je nestala. Njezin izgled je nestao, tijelo joj je izranjavano, a lice postalo maska iz noćnih mora. Oskudica je svega, Kabul više nije sigurno mjesto. Otac je izgubio razum, a svakog novog dana gubi i ostatak. Otišli su u izbjeglički kamp gdje su napokon mogli jesti, a u blizini je bolnica koja bi mogla maloj Naduji pomoći da joj lice napokon izgleda bolje, bez silnih ožiljaka i boli.
Nadia postaje snažna upravo zbog ožiljaka koje nosi, postaje ta koja se skrbi za obitelj. Odlučuje se na drastičnu promjenu- pretvaranje da je dječak kako bi zarađivala za obitelj jer je pod talibanskom okupacijom ženama to bilo zabranjeno. Godinama je Nadia bila muškarac sa turbanom, odgovorna za sve što se dešavalo obitelji.
Najgore su bile tišine i tajne koje su se počele pojavljivati. Stvari koje nisam razumjela. Život koji više nisam prepoznavala.
Ima tih knjiga koje su duboko potresne i snažne. Snažne poput likova koje opisuju, potresne poput sudbina nedužnih ljudi koji su zbog ratova bili prisiljeni prestati biti osobe koje jesu i postaju netko sasvim drugačiji. Tajna mog turbana je upravo takva knjiga. Istinita priča o Nadiji koja je svoju snagu crpila iz osjećaja dužnosti prema obitelji, iz želje da prežive.
“Zašto se svi usuđuju postavljati uvjete iako znaju da me to osuđuje na život s tako malo? Zašto bih zbog toga što sam siromašna i primam pmoć morala izgubiti pravo odlučivanja o svom životu?”
Knjiga je jako pitka i zanimljiva, pa čitatelj ima potrebu nastaviti okretati stranice. Prijevod isto teče izvrsno i ne gubi onu nit kojom spisateljica prepričava događaje.
Istinita priča o teškom životu u teškim vremenima. Priča o preživljavanju i izlasku iz sigurnosti u okrutan svijet femicida i ženomrštva kakav mogu stvoriti samo usijane glave nošene pogrešnim ideologijama.
Knjiga koja bi trebala biti na popisu obavezne lektire. Potrebno je mladima pokazati da diskriminacija bilo koje vrste uništava živote.
Bookworm Maja 