John Marrs- U ime braka

Naklada: Fokus komunikacije/2024.
Prevoditelj: Morana Mazor
Broj stranica: 445

Nakon što je Veliku Britaniju zaposjela manija traženja partnera putem DNK analize, polagano su se krenuli uvoditi i pametni brakovi. Njihove povlastice su bile ogromne za sve koji su pristali sudjelovati- od beskamatnih kredita, poboljšanog zdravstvenog osiguranja, vrhunskih smještajnih jedinica, pametnih automobila i gotovo nepostojećeg poreza. Zauzvrat su potpisali ugovor sa Vladom i njihovi brakovi su se pratili auditorima koji su ugrađeni u kuće, a putem kojih je Vlada mogla odlučivati koji brak ne funkcionira dobro, te su ih tako preusmjeravali na savjetnike koji bi im pomogli u potrazi za njihovim problemima i rješenjem istih. Svi koji su se odbijali priključiti kampanji i novom Zakonu su bili šikanirani i praktički kažnjeni globama, porezima i rashodima koji su premašivali njihove prihode. Ljudi su prisiljeni dopustiti umjetnoj inteligenciji da im kontrolira živote. Situacija je izmakla kontroli kada je najveća zagovornica Zakona o braku, influencerica Jem Jones, počinila samoubojstvo ispred kamera, u live prijenosu.

Knjiga prati četiri para koja su dopustila državi da ima uvid u njihovu privatnost. Od još jedne influencerice Roxi koja ne vidi problem u narušavanju privatnosti, dapače, zalaže se za još stroži nadzor i kontrolu. Zatim postariji Arthur, čija supruga June je teško oboljela, a Zakon je u takvim situacijama striktan- slijedi smještaj u staračke domove ili eutanazija, pa se par radije skriva. Anthony koji radi tajni posao za Vladu na projektima povezanim sa prisluškivanjem i umjetnom inteligencijom, sa suprugom Jade i sinom koji ima ADHD, a za što se također sprema projekt nadzora i oduzimanja djece kako bi se smjestili u tzv. kampove, a zapravo su prenamijenjeni zatvori. Pa sve do simpatičnog para Noaha i Luce koji su na drugoj razini provjere braka pa se kod njih useljava savjetnik Jeffrey čiji zadatak je ustanoviti hoće li brak opstati ili je vrijeme za prisilan razvod, a on je osoba koja iza sebe ima niz parova koji su skončali nasilnim smrtima.

“Neki su problemi preveliki da bi ih prevladala samo ljubav, bez ikakve druge pomoći.”

Usred svega pojavljuje se pokret Sloboda za sve koji zagovara potpuno vraćanje na situaciju otprije nadzora- bez auditora i silnih savjetnika koji samcima zagorčavaju život. Brak postaje obaveza, a osobno mišljenje se potiskuje kako ne bi došli do razine kada im se u živote uključuju silni “savjetnici”. Ljudi postaju izvana malodušni i unutar njih vriju svi iskreni osjećaji koji samo čekaju da eruptiraju. Umjetna inteligencija i kreator Zakona o braku ne prezaju ni pred čime kako bi postigli potpuni nadzor nad privatnošću stanovnika Velike Britanije.

“Pozitivan stav donosi pozitivne rezultate i obrnuto, a ja ni u životu ni u poslu nemam mjesta za nešto što bi tome stalo na put.”

Unatoč pozamašnom obimu knjige, slistila sam ju kroz jedan slobodan dan. Uživala sam u svakoj stranici i hlapljivo gutala poglavlja. Knjiga je napeta, atmosfera tmurna, ljudi koji ostaju kada UI preuzme nadzor su samo ljušture onih iskrenih i osjećajnih persona čiji humor i originalnost umjetna inteligencija ne razumije i smatra ih prijetnjom. Ona nikada neće moći zamijeniti ljude i očitati stvarne emocije.

“Ljudska bića rađaju se sebična. Želimo toplinu, želimo hranu, želimo ljubav, želimo utočište, želimo pažnju, želimo se osjećati sigurnima… Kad je neka beba svojim potrebama pretpostavila one svojih roditelja? Neki se od nas razviju u obazrivija ljudska bića dok ostali čitav život u sebi nose te osobine djeteta.”

Knjiga mi se sviđa jer obrađuje vrlo atraktivnu tematiku uvođenja UI u našu svakodnevnicu. Takav scenarij je vrlo blizu i sasvim moguć, već sada smo okruženi elektronikom, pametnim telefonima i pomagalima koja služe kako bi nam olakšali život.

“Imao si dovoljno prilika da sve popraviš. Ali nisi. Uništio si nas. I sad nas se više ne može popraviti. “

Likovi su prilično depresivni, a njihove navike ustaljene zbog podređenosti auditora. Njihova originalnost se potiskuje, pa iskrene osjećaje rijetko iskazuju. Ta monotonost je zapravo vrlo karakteristična za knjige Johna Marrsa.
Sviđa mi se i pomni odabir imena likova koji zapravo imaju poveznicu sa stvarnim likovima iz prošlosti. Isto tako spominju se poznate ličnosti čineći knjigu realnijom.
Sve u svemu velika preporuka ukoliko volite ovaj žanr.

“Programi umjetne inteligencije nikada neće imati smisla za humor. Nikada neće cijeniti umjetnost, ljepotu ili ljubav. Nikad se neće osjećati usamljeno. Neće nikad imati empatije prema drugim ljudima, životinjama ili okolišu. Nikada neće uživati u glazbi, zaljubiti se, niti odjednom početi plakati.”