Naklada: Mozaik knjiga/2026.
Prevoditelj: Nada Kujundžić
Broj stranica: 398
Luna je cura koja ima selektivni mutizam od traume majčinog bezglasnog odlaska. Još kao dijete zarvorila je svoje glasnice u taj mali balon tišine kako bi zadržala svoj gard i kako ne dopustila ikome više da ju slomi kao što ju je majka slomila. Riječi izlaze samo kada je sama. Iako ima dobru obitelj i vjerne prijatelje, u Luni su i dalje krhotine napuštanja koje bole. Jedino sa kime može biti otvorena jest njezin susjed Knight.
Knight je dečko posvojen u bogatu obitelj, a čija majka se trenutno bori sa teškom bolešću i znaju da joj se posljednji dani odbrojavaju. Oduvijek je Lunin zaštitnik i, iako je zbog nje naučio znakovni jezik, stalno ju potiče da počne govoriti. Vječito joj se pokušava približiti i zaljubljen je u nju, no ona ga odbija. Nakon još jedne užasne svađe Knight napokon začuje Lunin glas. Prvi puta nakon mnogo godina ona progovara, ali samo s njime. Jedino u njemu nalazi potrebno razumijevanje i utjehu.
“Toliko se dugo suzdržavam da imam osjećaj da si lanac. Teški, metalni lanac. Želim te rastrgati, Luna Rexroth. Već se jebeno dugo želim otrgnuti od tebe, ali jača si od mene.”
Luna kreće na fakultet gdje pronalazi novo društvo i novog dečka, a Knight ostaje u srednjoj školi gdje je i dalje najpopularniji dečko, ali postaje sve autodestruktivniji zbog Luninog odbijanja i majčine borbe za život. Upravo tada nešto među njima se prelama.
Knightov emocionalni slom nastaje nakon velike tragedije koja mu potpuno promijeni život. On polako tone u samouništenje, bijes i razočaranje, dok Luna ostaje jedina osoba koja ga vidi onakvim kakav zaista jest. Njihova povezanost jest dugogodišnje prijateljstvo, privrženost i međusobno razumijevanje, ali odnos između njih postaje sve kompliciraniji kako oboje sazrijevaju. Knjiga dosta naglašava teme tuge, depresije, ovisnosti, osjećaja krivnje i pritiska koji dolazi s očekivanjima okoline. Ovo je jedna emocionalno iscrpljujuća priča o ljubavi koja često boli jednako koliko i spašava.
“Tuga ima gorko-slatki okus. Ona nas tjera da idemo dalje.”
Posebnost knjige je upravo u atmosferi. Autorica piše vrlo dramatično, sirovo i emocijama nabijeno. Likovi su tako čovječni, često donose loše odluke, povrjeđuju druge i sami sebe, ali upravo zato djeluju stvarnije. Knjiga je prepuna napetosti, svađa, strastvenih scena i emocionalnih lomova. Istovremeno, knjiga dosta govori o tome koliko ljudi mogu skrivati bol iza savršenog izgleda i popularnosti.
Osobno mi je knjiga bila baš lijepa. Ništa posebno da razbijam glavu zbog nje, a opet, zbog same radnje i stila pisanja vrlo je privlačna.
Bookworm Maja 