Naklada: Neptun/2022.
Prevoditelj: Zrinka Budak
Broj stranica: 336
Sky je sedamnaest godina stara djevojka koja ima pomalo nekonvencionalnan život. Usvojena je kao mala djevojčica, a njezina majka Karen joj brani bilo kakvu tehnologiju, slatkiše i pohađanje škole. Tek za posljednji, maturantski razred, Sky uspjeva nagovoriti mamu da ju pusti u državnu školu. Sky je pod pritiskom jer baš taj razred njezina najbolja prijateljica Six provodi u internatu pa je Sky osuđena sama na sebe i okrutnost srednjoškolaca.
Sky ima problema sa vezanjem. Naime, dečki ju ne uzbuđuju niti ju privlače, ali rado se ljubi i mazi s njima iako ne osjeća ništa. Zato zaradi pogrdni nadimak odmah prvog dana škole, no to ju ne dira niti malo. Brzo prolazi još jednu neprilagođenu dušu- Breckina, te postaju najbolji prijatelji.
“Moj nedostatak pristupa stvarnom svijetu u potpunosti su zamijenile knjige, a ne može biti zdravo živjeti u svijetu u kojem su oni dugo i sretno živjeli.”
Ako Sky nešto voli onda je to trčanje, a nakon neobičnog susreta u trgovini, na trčanju ponovno sretne zgodnog dečka Holdera i među njima od prvog trenutka frcaju iskre. To joj je potpuno neobičan i stran osjećaj- konačno osjetiti požudu i strast, zaljubiti se. Holder ima i svoju tamnu stranu u koju je teško doprijeti. No čini se da čuva tajnu koja će Sky potpuno promijeniti. Nešto kolosalno, nešto što će uzdrmati sve u što ona vjeruje. Čak i vjeru u samu sebe.
“Ne možeš se ljutiti na realističan završetak. Neki završetci su ružni. Trebala bi se ljutiti na one lažne i dugo su sretno živjeli.”
Ovo je knjiga o gubitku i ljubavi. O duboko urezanim posljedicama događaja iz prošlosti. O životu koji bi trebao tek započeti, a već nosi teško breme. O hrabrosti i prihvaćanju.
Nismo ni svjesni da svaki naš čin ima utjecaj na nekoga. Svatko se sa svojim problemima nosi na svoj način i mi nikada ne znamo što se skriva iza kojeg osmijeha. Uvijek se trebamo ponašati prema drugima kako želimo da se oni ponašaju prema nama. Svatko zaslužuje poštovanje i nekoga da ga sasluša. Nježnu riječ. Podršku.
“Lakoća s kojom smo komunicirali, način na koji me dodirivao, kao da se to baš tako radi, kako mi je ljubio kosu – sve su to bili djelići nečeg puno većeg. Nečega dovoljno velikog da, iako se niti jednom nismo poljubili, zaslužuje neku vrstu njegova priznanja. Neku vrstu poštovanja. On se odnosi prema svemu što se trebalo dogoditi među nama, kao prema nečem što je bilo pogrešno, a to boli. Zato što znam da je i on to osjetio. Znam da jest. A ako je to osjetio na isti način na koji sam ja osjetila, znam da to još uvijek osjeća.”
Duboko potresna i emotivna knjiga, prepuna sitnica koje čine život.
Možda pomalo patetična na početku, ali kako okrećete stranice, poglavlje za poglavljem, knjiga se pretvara u odu izgubljenoj djeci. U priču o zlostavljanju koje, iako izbrisano iz sjećanja, ono ostaje duboko urezano u podsvijesti.
“Živjeti. Nećeš pronaći definiciju u rječniku koja postoji za sviđanje i ljubav, ali to je prava riječ.”
Ocjena četvorka.
“…ponekad neki drugi čimbenici, a ne ljubav, donose odluke umjesto tebe. Čimbenici poput mržnje. Ponekad, da bismo se riješili mržnje, postajemo očajni. On poznaje mržnju i poznaje bol i upravo sada zna koliko mi to treba, bez obzira na to slaže li se s tim ili ne.”
Bookworm Maja 